SKROMNOST - Hrvatski Glas Berlin

SKROMNOST

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Moja mlada prijateljica Katarina dobila je poziv na intervju radi zaposlenja u zdravstvenoj ustanovi. Došla je k meni s pitanjem kako izgleda takav razgovor, tko će biti članovi komisije, što će je pitati, što se od nje očekuje…

Bilo mi je stalo da se ta krasna djevojka predstavi u najboljem svjetlu i da dobije to željeno radno mjesto. Zato smo Katarina i ja dugo pile kavu i razgovarale o tom predstojećem danu.

Moja ključna rečenica bila je da je u takvoj prilici poželjno na članove prosudbene komisije ostaviti utisak skromne, moralne, marljive, radoznale, suosjećajne i prilagodljive osobe, spremne na učenje i rad u skupini. Katarina mi je postavila pitanje: Što to ustvari znači biti skroman?

Skromnost je vrlina koju posjeduju dobri i moralni ljudi. To je životni stav ili osobna filozofija. To je uvjerenje da mi nismo sami na ovome svijetu; da mi nismo centar svijeta, da pored nas žive i drugi ljudi. Prema tim drugim ljudima oko sebe skromna osoba će gajiti poštovanje, iskreno se zanimati za njih, biti spremna priskočiti im u pomoć ako zatreba, suosjećati s njima, osjećati se katkada čak i odgovornom za njih.

Skromnost je u životu uvijek plus, a nikada minus. To nije slabost ili podložnost. Skromna osoba je topla, postojana, neumorna i jaka. Ona realno sagledava sebe u svijetu i društvu, svjesna je svojih fizičkih i umnih mogućnosti i granica. Unutar tih granica ona se razumno ponaša. Zato skromni ljudi u teškoćama ne očajavaju, a u uspjesima se ne uznose.

Skromni ljudi svuda su omiljeni i rado prihvaćeni. Skromna djeca su znatiželjna, druželjubiva, altruistična i empatična. Zato rano stječu prijatelje u vrtiću ili u školi. Skromni mladi ljudi privlačni su svojoj vršnjačkoj skupini; oni se lako ugrađuju u društvo ili u svoj radni kolektiv. Takvi na svojim rođendanima, i bez pozivanja gostiju, uvijek imaju mnogo dragih prijatelja i čestitara.

Skromni mladi ljudi često biraju svoju profesiju u tzv. pomagačkim granama. To su: liječenje, poučavanje, odgajanje, njegovanje, poticanje, podupiranje, druženje… Odrasli skromni ljudi predstavljaju snažan oslonac svome bračnom partneru, svojoj obitelji ili prijateljima …

Skromnim ljudima dan traje 24 sata, kao i svima drugima. No oni ipak svakoga tjedna nađu poneki sat slobodnoga vremena da ga daruju u volonterske ili karitativne svrhe. Skromni ljudi nisu pohlepni, zavidni ili ljubomorni. Oni se ne nadmeću, ne ističu se, nisu glasni, nisu trajno nezadovoljni. Oni su marljivi, pouzdani i odgovorni. Takvi ljudi šire oko sebe mir, sklad, radost i zadovoljstvo. Skromnost koja se usvoji u djetinjstvu, krasi osobu tijekom cijeloga njezinog života. Netko je kazao da su skromni ljudi živi, hodajući sveci među nama.

Odgoj djeteta za skromnost

Dijete od najranije dobi oponaša svoje roditelje. Zato bahati, prepotentni ili oholi roditelji nikada ne mogu odgojiti skromno dijete. Mudri roditelji su svjesni da od kod odgoja svoga djeteta moraju najprije usuglasiti svoje međusobne stavove. Dijete više gleda i imitira ponašanje roditelja, a manje sluša upute kako bi se trebalo ponašati.

Skromni roditelji u ljubavi i toplini žive blisko zajedništvo sa svojom djecom. Oni ne čine ništa umjesto svojega djeteta, već svome djetetu pomažu da sâmo uradi neki zadatak.

Skromni roditelji ne glume žrtve, tvrdeći da se silno muče i žive za svoje dijete, dok im toga istoga djeteta nema niti na vidiku. Skromni roditelji žive sa svojim djetetom.

Najvažnija roditeljska zadaća je pomoći djetetu da izgradi ispravnu sliku o sebi i o svojoj ulozi u obitelji. Dijete koje roditelji odgajaju za skromnost naučit će da se u obitelji sve dijeli: prostor, hrana, slatkiši, igračke, knjige, ljubav, zajedničko vrijeme provedeno uz televiziju ili uz kompjutor. U skladnoj obitelji se dijele i poslovi. Svaki član obitelji mora obaviti neki svoj zadatak. U skromnoj obitelji dijele se i nagrade poput zajedničkog odlaska u kino, na izlet, na kupanje…

Skromni roditelji naučit će svoje dijete da se ispriča ako je učinilo nešto loše; npr. zaboravilo zatvoriti slavinu u kupaonici. Skromno dijete neće propusti učiniti nešto dobro; npr. pozdraviti svoju baku na dvorištu ili susjedu na ulici. Skromno dijete će u obitelji naučiti da je primjereno zahvaliti mami za pripremljeno rođendansko slavlje, za čistu odjeću, a tati za popravak bicikla ili za posudbu ribičkoga pribora…

Skromno dijete će zajedno sa svojim roditeljima i braćom znati uočiti prekrasan zalazak sunca na ljetovanju ili prve pahulje snijega na zimovanju. Ono će, gledajući svoje roditelje pri obiteljskom objedu, biti zahvalno Bogu za kruh na stolu, za svoju sretnu i zdravu obitelj, za toplu kuću, urednu školsku torbu, nogometnu loptu, nove klizaljke…

Ako skromni roditelj u vlaku strancu ponudi polovicu svoga sendviča, ako siromašnom studentu pokloni svoju knjigu, i njegovo će dijete u vrtiću podijeliti svoje slatkiše ili igračke s drugom djecom iz svoje skupine.

Znam jednu dragu, skromnu djevojku koja je nedavno briljantno završila svoje fakultetsko obrazovanje. Njezini ponosni roditelji pohitali su k njoj u veliki grad. Šećući utroje ulicama, razgledavali su izloge i htjeli nekim primjerenim darom obradovati svoju ljubimicu. Upitali su je što bi željela da joj poklone kao dar. Ona je časak razmišljala, pa im odgovorila: „Možda bi bilo najbolje da mi kupite nekoliko – jabuka.“

 

0 0 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments