Igor Divković
Sabah! Sviće!
Gle’, rađa se
sunce sna.
Bože Ra,
eto, svima,
svjetla svijeta,
pojest ćemo
mrki mrak.
Eto, svima,
svjetla svijeta,
pojest ćemo
mrki mrak,
pojest ćemo
tmušu, kmicu,
mjesečinu,
izmaglicu.
Akšam! Mrči!
Noć, već, trči!
Luna kaže –
bujrum vraže!
Eto tame,
tmuše, kmice,
mjesečine,
izmaglice.
Eto tame,
tmuše, kmice,
mjesečine,
izmaglice.
Nu, čudesa,
mrka mraka.
Nu, nebesa,
blanco dana.