Marica Žanetić Malenica
putujem
da se budim u nepoznatim posteljama
koje ne znaju obrise mog tijela
u njima sam više svoja
slobodna i čudno smjela
putujem
da se svedem na pravu mjeru
spoznah da i mrav od mene je veći
kad odlučih prvi put
planinu od kućnog praga prijeći
putujem
da se oslobodim predrasuda
ližući sladoled s okusom soli
na obali Južnog oceana
gdje se drukčije živi, al’ jednako voli
putujem
da sretnem novu sebe
dok tuđe stope znatiželjna pratim
jer rado bih ptica selica bila
ujesen da odletim, s proljeća se vratim
putujem
da sudnjega dana mogu reći
čudesan je planet na kojem sam se rodila
po kojemu i sretna i nesretna
za života vješto sam brodila