piše: Dragica Trumbetaš
Kada je točno počela pljačka Hrvatske istražuje DORH ovih dana. U novinama tek štura vijest da je zahtjev proslijedio predsjednik Milanović prije nekoliko mjeseci, no još nema odgovora.
Sigurno je da nije lako doći do odgovora no silni su novci nestali. Poslije Švicarske prvi smo po pranju novca ratnog profiterstva.
Nestali su novci za naoružanje, nestali su novci mirovinskog fonda, nestali su dragulji ali i prava na crpilište nafte u Siriji.
Hrvatska se dodatno urušila nepoštenom privatizacijom koja je počela još dok je rat trajao.
Bogataši su iznenada postali ljudi koji su dobro snašli u politici, a sva je mudrost bila u tome da izaberu trenutak kada će preokrenuti kapute.
Ključni moment za Hrvatsku bio bi, kad bi se rasvijetlile mračne tajne dotoka i odljeva novca. Zbog te situacije trebamo podržati neovisno sudstvo.
Sudac koji se prodaje za ručni sat ne smije nikada više suditi u Hrvatskoj, ako ne želimo da Hrvatska nestane.
Stranka na vlasti ovih se dana koprca u agoniji, gube u jakim utvrdama, boje se izgubiti vlast, ali još i više da ne procure dobro skrivene tajne.
Ovih je dana Čermak prodao svoj naftni biznis i najavljuje ulaganje u elitno hotelijerstvo u Zagrebu.
Zagreb gubi vizuru grada građana, u povijest odlaze mjesta u kojima su zalazili ljudi koji su svoje obljetnice slavili na mjestima druženja iz mladosti.
Gubimo Zagreb kakav poznajemo i kakav želimo da ostane.
Potiho u izbornom tjednu još jedna naša preostala velika firma mijenja vlasnika po modelu dokapitalizacije kojeg razumiju samo financijski eksperti.
Dalekovod, nekada moćna firma s referencama koje nema nitko u Europi, s osvojenim gradilištima u Švedskoj, Rusiji …na burzi se srozao na povijesno niske grane. Cijena dionice Dalekovoda u petak je bila oko 2,5 kune, manje od cijene za paketić žvakaće gume.
Ova žvakaća guma simbolika je u svemu tome, naši proizvodni kapaciteti zvani industrija u proteklih 30 godina prožvakani su i iz njih su iscijeđeni svi sokovi. Prodaju se ispod cijene starog željeza.
A 2008. godine dionica Dalekovoda je imala vrijednost od 1200 kuna.
Prijava Predsjednika za istragu, koju je uputio prema DORHU, prvi je dašak nade da će vrijeme iznjedriti istinu, da ćekoliko god ona bila duboko zakopana, naći rupicu iz koje će procuriti.
Nadajmo se da ćemo konačno saznati cijenu domoljublja, koje se naplaćuje od malih običnih ljudi svih ovih godina.
Slušamo ovih dana kako se predviđa dobra turistička sezona a kiša neumorno pada. Niti jednog toplog dana ove godine, a mi se nadamo da ćemo od sunca i mora moći dobro živjeti.
Kišovito proljeće donosi bolesti poljoprivrednim usjevima, svi su pogledi upereni u nebo.
Krive procjene, stranputice i naša nezainteresiranost, dovela je do toga da više nitko nije siguran. Industrijski divovi pretvoreni u staro željezo, turizam kao jedini prihod ovisi o prognozi vremena.
Svaka nova naznaka promjena mora se pretvoriti u pobjedu.
Hrvatskoj trebaju radna mjesta gdje se radi cijelu godinu, Slavonci moraju shvatiti da ljetno konobarenje ne može pokriti zimsko grijanje, tražiti nova rješenja i nove ljude.
Puno je prilika upropašteno do sada, za neke sitne pojedinačne, male stvari “grebatora” koji nas predstavljaju. Postali smo sirotinja koja ovisi o milostinji. Svaka promjena na bolje spriječena je u pokušaju, igra se bespoštedno i opako. No, sve je to samo da se ne otkrije istina koja se krije u cijeni domoljublja.
Prvi korak k tome je učinjen, kada se zakotrlja kamen oslobodit će se i rupica kroz koju će procuriti istina.
Treba početna snaga da maknemo čuvare kamena.
Taj kamen pokreće olovka.