Adolf Polegubić …29. travnja 2011.
htio sam pisati
o proljeću
cvjetnim poljima
i šetnjama uz rijeku
da sjećam se
frankfurtskih šetnji uz Niddu
ispod Bonamesa
vrijeme je stalo
ni naprijed ni natrag
a rijeka nijemo nestaje
i drvored se promijenio
ranije sam ga jedva zamjećivao
a slika plavokosog dječaka iz Trnja
sada je drukčija
sve je u mijeni
i sve dobiva nove oblike
pa i ova pjesma
pomalo neobična za proljeće
nastaje iz sjećanja
na neko odmaklo vrijeme
i neka druga proljeća
Liederbach također ima svoju rijeku
još joj nisam upamtio ime
nije me zahvatila
vrijeme je stalo
nepomično stalo
ni naprijed ni natrag