piše: Marija Juračić
Danas smo se moj zet i ja opet u nečemu složili. Odali smo priznanje našoj vladi.
Kada netko zna što radi, onda su rješenja brza, jednostavna i hvalevrijedna. Slična su onima iz kuhinje. Kada voda u loncu prekipi, odlijemo je.
Imali smo velik problem nezaposlenosti. Vlada ga je riješila brzo i učinkovito. Trećina mlade i stručne populacije odlivena je iz lonca. Doduše, malo previše pa sad u loncu nedostaje sadržine.
Neki poslodavci vape za sezonskom radnom snagom, pa zaposleniku nude visoke plaće i kompletnu opskrbu i kukaju kako nitko ne želi raditi. Zaboravili su da su i prošlih godina nudili isto. Naglasak je na riječi nudili, a pitanje je jesu li obećano ispunili. Sada je voda ishlapila i lonac je zagorio.
Ima naša vlada još dobrih ideja. Smanjiti kriminalitet i sukobe interesa. Kako? Vrlo jednostavno. Zakonom. Iz zakona će jednostavno izbaciti niz pravila koja su do sada kriminalizirala naše poštene i požrtvovane dužnosnike i mnogi će preko noći od osumnjičenih i okrivljenih postati čisti i nevini. Kao kad opereš lonac. Nema propisa, nema krivice.
I mi penzioneri smo postali teret. Ne bih vladi htjela davati ideje, ali bojim se da se ona već sama domislila kako nas odliti iz penzionerskog lonca. Sumnjam da se već dogovorila s nekim vozačima, dala im poticaje, jer zašto bi inače toliki vozači, od prije poznati policiji, sumanuto jurili po našim cestama? Pikiraju penzionere.
I da ne biste rekli da moj zet i ja vladu samo hvalimo, moramo zbog objektivnosti reći i nešto loše.
Ali, teško je to.
Teško je savršenstvu naći mane.
Možda ih vi znate!
Kao i uvijek oduševljavaš me ,
pozdrav tebi