Jelena Stanojčić
Otjeraj noć i upali svjetlo
Vele da zvijezde nam sudbinu pišu
Oduvijek su tu i uvijek će biti
Jedne se rađaju, druge se brišu.
Trn je zaboden u meko tkivo
I čeka novog života krik
Jednom si kriknula, možeš ti opet
Udahnuti novog života srk.
Sreća bi htjela, al’ sva si cijela
Od struna i zvjezdanog bala;
Radost dozivaš, od gena otimaš,
I prebireš dane, a prazna zdjela
Oporim okusom do zadnjeg vala
Uzimaš ponešto, a nešto i daš.