Jelena Stanojčić
Ljeto predugo traje.
Ukralo je i dio proljeća i ne posustaje.
Pratila sam njegova raspoloženja
A ono je suho kašljalo
Tri mjeseca, devedeset dana ili 2160 sati, i još ne prestaje.
Zamršena strujanja na planetu su ispremještana.
Lekcije koje nisu naučene crtaju se u vrućim,
Treperavim omaglicama.
Između mojih rebara
Teče jedan svijet nestrpljiv i nesposoban da bude
Plodna kiša.
Breze i divlji kesteni, lipe i vrbe dišu bez misli
O prolaznosti.
Mačke se zavlače u tamne kutove soba, podruma, žbunja…
(Mačja logika je i moja.)
Dječaci i djevojčice preskaču svijet u sveopćem neredu
Otkrivajući prostranstva
Tamo iza tamnih zaslona
Svojih mobitela.