Mirko Popović
želim zaspati ovdje
kad se oglase kiše i vjetrovi
osuše suze noćnoga neba
utišajte kamene orgulje
u zavjesama ne dirajte
nepomične sjenke
sutra već putujem
daleko iza kuće praznu ću
zaobići klupu i krizanteme
sa snježnim lebdjet ću brdima
baka će paliti svijeću uljanicu
da mi još jednom vidi lice
odmori se šumorit će njen glas
spavaj mila moja
ne čezni ne sanjaj pastire
ni godine u njihovim žilama
nema lijeka za noćne tuge
zato spavaj kćeri moja
sutra ćeš opet
biti daljina