tekst: Dragan Gortan
Prije nekoliko dana na moj šalter pristupi čovjek, tu negdje, mojih godina.
– Želio bih uplatiti 200 kuna, reče, a njegov mi naglasak potvrdi da nije odavde.
U to me uvjeri i boravišna iskaznica koji mi pruži kad mu rekoh da će mi trebati njegovi podaci.
Prije tridesetak godina dijelili smo državu, onda smo se podijelili, a ja osjetim da nas zapravo ništa ne dijeli osim debelog šalterskog stakla između nas.
– Kome uplaćujete?– upitah ga
– Ma… tu znate, radim, na Ipsilonu… i vozeći se slušao sam radio i čuo da je mali bolestan… još od rođenja… i skuplja se novac… pa sam mislio… bolan… kako bi trebalo…
Evo, imam tu IBAN… napišite – za malog Stjepana … i ne treba ni moje podatke… ma ne treba ni Ibrahim… dosta je samo Ibro napisat– izgovori skoro u dahu.
Ovaj Svijet na okupu ne drže ni vojske, ni političari, ni moćnici… već ovakvi… ”mali” ljudi i kad dobro, kojeg je sve manje, poželi učiniti most preko zla – svoje će krajeve uvijek nasloniti na njih