Novost koja to nije je navodni coup koji Rimac postiže otkupom Bugattija.
piše: Ivica Košak
Ugledni njemački časopis Manager Magazin donosi već u rujnu 2020. godine vijest kako se automobilski koncern VW želi riješiti gubitaške marke Bugatti tako da ga proda u Zagreb. Rimcu!
Naslovi kojim su hrvatski mediji pak u srpnju 2021. godine proslavili taj „poduhvat“, ravan je otprilike onima koji bi uslijedili da je hrvatska nogometna reprezentacija ušla u finale Europskog prvenstva.
To da „Folksvagenu“ nije nikad trebao taj Bugatti i, ako je ta marka ikada nečemu služila ili nekome trebala, osim inteligentnom izbjegavanju poreza kroz kalkulirane gubitke, nije sad tema.
Zanimljivije je da, obitelj Porsche, najveći suvlasnik fauvejca, drugog (poslije Toyote) proizvođača automobila u svijetu, postala i ponajveći suvlasnik „automehaničarske radnje“ Rimac. Pa je tako taj Porsche sam sebi prodao nešto što mu odavno nije (više) trebalo.
Kako je za pretpostavit da mladi Rimac gotovinu za transakciju nije istres‘o iz šparkase ili ispod babine slamnjače, ostaje za pretpostavit da sada Rimac/Bugatti imaju hipoteku jednog brodogradilišta u bankrotu. I dok se dobit Porsche/VW mogla kreativno smanjit gubicima fantoma zvan Bugatti, a što je jedna od najdražih igara liberalnog kapitalizma, našem prigradskom poduzetnika prijeti poznat pretvorbeni scenarij neke meksičke sapunice.
Jer, kako će taj subvencionirani projekt stvarati dobiti za sljedeći? Kroz Rimac Nevera? So what?!
Nevera je vozika s gotovo dva megawata instalirane snage, brzinom od preko 400km/h i s izgledom sportskih modela iz ranih 70-tih, a cijenom od preko milijun €.
Kome to treba? Nestašnom dječaku kojim je učiteljica zaplijenila praćku u 5 razredu? Ozbiljnijih razloga, kao onih po Freudu ne treba ni spominjati. Zna se!
Ne bi trebalo navoditi ni to da se takvo vozilo proizvodi u zemlji koja nema 50 km ravne ceste, jer u toj zemlji neimanja, oskudice i nestašice, broj onih koji će si priuštiti jedan od 150 planiranih James Bond Bolidea je vrlo pregledan.
Serijska proizvodnja kod 150 primjerka je vic godine koji Domoljubi oduševljeni za sve Domaće izgleda ne shvaćaju da to nije industrijska proizvodnja. Manufaktura je danas zanimljiv hobby, ali već od 19. stoljeća ništa više od domaće radinosti. Kako pak izgleda ona prava, industrijska proizvodnja, to bi trebalo u međuvremenu biti poznato i u Zagrebu. Pardon, bilo je to nekad poznato (Tesla, Končar, Pliva itd.) – ali tega više ni.
Ostavimo po strani da optimalni motori te snage za direktan pogon kotača ne postoje. Jer ih nitko i ne treba. Gubitak energije, čitaj zagrijavanje kod te snage ima red veličine centralnog grijanja za omanju stambenu zgradu, isto ne treba ovdje diskutirati.
A zatim baterije. Rimac koristi, prema javno dostupnim informacijama Sony akumulatore. Ništa posebno, pa ni red veličine 120 kWh. Ali kako je obično elektroničko računalo svima dostupno, ne morate završiti ni osnovnu školu pa da izračunate kako agregat od 2MW posiše 120 kWh za manje od 5 minuta. I da u to vrijeme ne prevali ni pedeset kilometra!