Miljenka Koštro
Zaškripe oronula vrata
Stare kamene kuće
Melodija sjete
Pukotine traži
Ovaj kamen
Ne mijenja luke
Kao čovjek koji je
Nekad ovdje živio
O, živote, okreni se
Kuda žuriš
Dok sjećanja na djetinjstvo
Ispod pazuha nosiš
U sjećanju još uvijek
Stanuje miris dunje
S kredenca ili ormara
Iz njedara prošlosti
Djetinjstvo mahne
S dlana minulog vremena
Odjeknu smijeh i plač
Onda se oglasi sivi oblak
Kakav divan krajolik
U nekoliko minuta se olakša
Kotač vremena podiže obrve
U mirisima prolaznosti škripi
Stare slike kazuju sto riječi
Krilima predaka uspomene
Lete i ulijevaju se
U snove vječnosti
U sjećanju procvjetaju
Nova nadahnuća