Nada Vučičić
Meni je vjetar pjevao pjesmu
i kose su mi, nebom obojane, rasle
Meni je more biralo boju
oči i srce valom morskim se krase
Ne pitaj zašto su snovi moji
planine jeka…
mekoću nose,
i kada su divlja rijeka
Ruke mi napuni žitom
sidrom ukotvi tijelo moje
dozvoli da misli hrabro
k’o brodovi plove
Riječi su tvoje ujedi zmija
protuotrov tek suze moje,
obrana – slike i boje…