stihovi i foto: Ivan Gligora
Naša su ostala lita
na Pagu i kolanjskoj hripi,
sve boli i patnje je liči
tvoj pogled i smih tvoj lipi.
.
Nisi virovati stila
da život kaj dan kaliva,
dok od Osorčice sunce
se prema Dragi t’rniva.
Nisi virovati mogla
da najveći su gušti,
kad se sunčana bova
u more uz Lošinj spušti.
I onda se oboji nebo
u niku čarobnu sliku,
Osorčica, nebo i more
u ognju o’ sunca počitku.
Još sićan se tvojih riči,
zaklopila si vjeđe,
da sunce je ‘splelo koltrinu
od naše ljubavne pređe.
