autorica: Kitana Žižić
“Co badodu”, rekao je Stipe i golim rukama zdrobio osinjak. Poveći. Da nije bilo više nas prisutnih u ulozi začuđenih promatrača, nitko nam poslije ne bi vjerovao.
Već nekoliko dana na desnom bedru širio mi se otok od uboda ose. Nisam sklona alergijama, ali osa se baš plašim. Ne znam kako nisam ponijela nikakve antihistaminike i Fenistil gel za ublažavanje svrbeža koji prati reakcije na koži nakon uboda insekata. A ima i lokalni anestetički učinak.
S prirodnim preparatima sam pokušala: trljanje hladnim kamenom, sapunom, pritiskom mjesta uboda krugom starinskog ključa. Ništa nije pomoglo. Barba Reno i nekolicina drugih kod kojih bih sigurno pronašla nešto korisno, već su se vratili svojim uobičajenim prebivalištima ili svratili do Hvara.
Inače sam pažljiva te vodim računa o svemu što bi nam moglo zatrebati, ali… nešto me ovaj put omelo.
„Ionako neću još dugo biti na Škoju, a bedro je daleko od srca i glave“, mislila sam. „Osa me ubola gdje je manje opasno.“
Četvrtog dana barba Mićo je opipao moju reakciju na ubod, koja je izgledala kao upaljena električna ploča štednjaka i iznenađeno zaključio:
„Na tvom bedru moglo bi se komotno isfrigot joje!“
Tek me to uplašilo, kad dočekah spas u zadnji čas. Vratio se barba Reno iz Hvara i, naravno, imao u kući sve što treba. Oteklina i upaljenost počele su splašnjavati.
Ali, kako ju je vidio i Stipe, koji se također vratio iz Hvara i obilaska Paklenih otoka, bio je odlučan:
„Neće one više nikoga ubost!“
Naš dobri Stipe. Jest da mu je koža bila gruba i hrapava od teškog rada i nenjegovanja, ipak mislim da ga je zaboljelo. Ali bio je odan prijatelj, moj razredni kolega iz osnovne škole i volio je našu djecu. Bila su posebno u opasnosti od osa u vrijeme doručka, slatko na sve strane, med, marmelada, sokovi, a i boce pune nektara raspoređene unaokolo, kao klopka za ose. Međutim, usprkos našem: „Brzo jedite da sklonimo sve sa stola“, nismo ih mogli požuriti.
Drugo badonje je još nevjerojatnije.
Zahvaljujući prof. Eugenu Meneghellu, vizionaru i utemeljitelju turističkog imidža Palmižane, koji je početkom XX. stoljeća tamo sagradio ljetnikovac i stvorio veličanstveni botanički vrt donoseći iz cijelog svijeta egzotične biljke, i mi smo na Vlaki bili bogati bujnom vegetacijom. Naravno, uz brojne autohtone vrste mediteranskog podneblja.
Najrašireniji su kaktusi koji imaju vrlo ukusan plod poznat pod nazivom indijska smokva. Iza naše kuće razmnožilo se njih nekoliko i poprimilo divovske razmjere. Nismo pojma imali da je njihov plod tople narančaste boje uopće jestiv, dok jednog kasnog kolovoškog popodneva nismo vidjeli susjedu kako ih bere.
Kao diplomirana farmaceutkinja objasnila nam je da su ne samo ukusne već i vrlo zdrave. Nismo imali razloga ne vjerovati. Nekako u to vrijeme spoznaja o hranjivosti i bogatstvu vitamina tih smokava postala je općepoznata. Nađe se i na tržnicama premda njihov vanjski izgled s čupercima iglica na plodu, stvara odbojnost prema toj sočnoj i ukusnoj voćnoj vrsti.
Sutradan nakon popodnevnog odmora mama se naoružala rukavicama i nožem spremna nabrati poveću količinu za sutrašnji desert. Sklonila ih je u plinski hladnjak da ih poslije lakše očisti.
Prije mraka to je i napravila, ali u međuvremenu tama se spustila. Inače smo večeravali kasnije od svih u mjestu, jer je otac običavao loviti s unucima, a mi smo s mamom čekale da zajedno večeramo.
U to vrijeme još nismo imali elektrifikaciju solarnim panelima, već smo koristili petrolejku i parafinske svijeće. Po povratku naših malih ribolovaca na čelu s majstorom, neki su točno znali što bi večerali, bez obzira na to što je spize već bilo u izobilju, a i nešto se ulovilo.
Mario bi „jaje na oko“. Unukova želja noni zapovijed. Bio je još mali te mu je nona donijela tanjur i pomogla jesti.
„Bode me jaje!“ pobunio se Mario. „Kako te može jaje bost? Ne budi zločest, što si htio to si i dobio. Jedi!“
„Ali bode me jaje!“ zaplakao je i nije htio otvoriti usta. Kako je bio dobro dijete, svi smo se u čudu zgledali, a nona makla tanjur provjeriti o čemu se radi. Mario je i dalje kukao i isplazio jezik. Bio je pun iglica indijske smokve. Dugo je potrajalo dok smo sve uspjeli izvaditi zbog lošeg osvjetljenja.
Naravoučenje: treba promijeniti vrijeme večeravanja da se ne ponovi da sklonjen tanjur na kojem se čistila smokva, netko uzme i servira jaje na istom. Kako je jadničku prisjela skromna želja te večeri… a samo je htio jaje na oko bez iglica kaktusovog ploda.
MANJE POZNATE RIJEČI:
1. Dvȋ – dvije
2. Ca, cȍ – što
3. Bãdot (se) – bosti (se)
4. Isfrȉgot jôje – ispržiti jaje na ulje