Miljenka Koštro
Jutros sam poželjela mirise proljeća
Da mi uđu u nosnice, kosti i udove
I ispod prostrane plaveti
Ljubav u bojama svjetla
Slušam sjemenke kako u zemlji ponavljaju
Stoljetnu molitvu
Kako bi torba jeseni
Bila puna darova
Jutros sam poželjela jedan običan dan
Bez nagomilana umora u nogama
Začipam uši od neprovjerenih informacija
Osluhnem
Iz daljine čujem Mozarta
Nešto lijepo izbaci iz rukava
Glazba mi razgali dušu
Obuvam djetinjstva cipele
Sve što jesam uzela sam iz mjesta rođenja
I rane mladosti
Pamtim ta skučena dvorišta
I vrisku djece
S dlanova djetinjstva uzeh ono bitno
Putujem u djetinjim cipelama
I s grumenom hrabrosti u grlu
Kroz još jedan običan dan
Jer jutros sam poželjela…
Biti dijete
Iako me prate pedesete
I ne upamtiti sahranu
Svojih sjećanja na djetinjstvo