Miljenka Koštro
Domovina se voli
ustajanjem kada paneš
novim korakom kada staneš
voli se predaka dahom
i novih naraštaja zamahom
i pjesmom starom
i tihom molitvom pred Oltarom
uzoranim i zasijanim oranicama
i sigurnim granicama
igrom i smijehom iz duše
i kada nepovoljan vjetar puše
i kada nas tišti problema dvjesta
za iskreno voljenje ima mjesta
Domovina se voli srcem mornara
i molitvom što naučila te baka stara
u svakom slučaju voli se jučer, sutra i sada
i kada pahulje snježne pokriju ulice grada
i kada odeš izvan njenih granica
Domovina ostaje srcu najdraža stanica