Zrinko Šimunić
Profesor je zaklopio dnevnik
oko podneva
i pošao južnom stranom, kraj groblja
crkve kamene
tamo gdje žene iščekuju pomorce i zapale
svijeću
prije večernje
Nebo ustreptalo
jaro
zapaluca i uzbiba se u bezdanu
kristala
raspuklih
u čvornatoj
tišini smrče
Plavo
pleše
Zveket
I zaori se
u tisuću čegrtavih tijela
mirisavi
kalež svemira
slava nemira
Cvrčak
i omama
Pjesnik je zaboravio
na ručak
i gazdaricu
marnu
Ostao je ushićen
svitanjem
nove pjesme