piše: Dragica Trumbetaš
Nema ničega oko čega bi trebali brinuti. Ako se bude jako kasnilo s obnovom, naš će Premijer jednim telefonskim pozivom srediti produžetak isplate novca za hitne slučajeve.
Hitni slučaj postat će produženi slučaj, a stradalnici u potresu više se ne mogu zvati žrtve potresa nego žrtve Stožera za obnovu i bahatog Premijera
Jednim telefonskim pozivom može smijeniti Horvata, jednim pozivom može narediti Medvedu da pokaže kuće koje su se obnovile.
Novci su stigli i proždire ih inflacija, a Premijer čeka godinu dana da Horvat posloži što ne valja. A stvar je jednostavna, Horvat ne valja.
Nikakvi imovinsko pravni odnosi, jer nije napravljena niti jedna kuća gdje je vlasništvo čisto.
Hvalisati se međunarodnim ugledom, a doma se besramno izmotavati, ne služi Premijeru na čast. Isti novci sada vrijede duplo manje i to se prešućuje.
Eto, jučer ga poklopili iz HNB, za probleme s minusima odgovorni su zakoni koji su to omogućili, banka je ta koja zarađuje, a država koja donosi zakone.
Zakon za razne povlaštene kredite koji su dobivali državni dužnosnici napravljen je tako da kamata može biti minimalna. Zakon za građane takav je da banka radi što hoće. Danas on ide razgovarati s njima.
Danas građani imaju 6,3 milijardi duga.
Jučer vidimo da je bombastično najavljeno povećanje prosjeka plaće u novcu oko 100 kuna, prosječna plaća u Hrvatskoj manja od 6000 kuna.
Jedna sasvim drugačija priča, nego što ju čujemo iz kabineta Vlade.
Sindikalna košara kaže, da za imati nešto svaki dan u tanjuru i obuti i nahraniti djecu treba preko 10 000 kuna, a mi se hvalimo rastom BDP -om, koji je u direktnoj vezi s minusom na računu.
Danas bi trebali pljeskati Premijeru što će razgovarati s bankarima, da kamata na dug ne bude veća od 7,6%, Ako je minus na računu u visini dvije prosječne plaće, lako je izračunati koliko su godišnje kamate banci.
Oni koji su zakinuti za plaće, plaćaju lihvarske kamate, a oni koji su imali uvijek dobre plaće dobili su porezno rasterećenje, a dobili su povlaštene kredite za svoje stambene potrebe.
Sad će to riješiti “frajer” Plenković jednim razgovorom. A nikako da se sjeti, da kad već ide na razgovor, da stradalnicima njegovog Stožera za obnovu, dogovori povlaštene kamate za kredite za izradu dokumentacije, na kojoj inzistira Horvat. Usput, da Horvatu preporuči tražiti neki drugi posao.
Vojska traži priličan broj, a on je vojni časnik. Jest da se nije pokazao u praktičnom dijelu, ali bome nije ni na poslu ministara.
Pravo pitanje za našeg Plenkovića je zašto u tako uspješnoj državi koju vodi državnik međunarodno priznate kvalitete, 840 000 građana duguje dvije plaće bankama, 500 000 umirovljenika ima mirovinu manju od socijalne pomoći u EU .
Jučer je zadarski gradonačelnik u Zagrebu na svečanom primanju dobio donaciju za školsku prehranu za 900 školaraca koji ne mogu podmiriti troškove školskog obroka.
Svečano primanje za dodjelu novaca za dječji obrok bi moralo biti zadnji posao organizatora primanja.
Organizirati svečano primanje za promoviranje dodjele obroka gladnih, još nije viđeno.
Sama činjenica da postoje djeca čiji roditelji ne mogu podmiriti topli školski obrok, trebala bi biti razlog za ostavku svih ministara na čelu s Predsjednikom Vlade.
Promovirati odgodu porušenih kuća za koju je novac na računu i propada zbog prešutnog odobrenja za rastuću inflaciju je direktna šteta,
Potpuno je isto kao da s krova padne i razbije se crijep.
Svaki dan crijepa je manje, svaki novi potres malo proširi pukotinu u zidu, a svaki dan novac na računu, manje vrijedi.
Nesposobnost se ne može sakriti, siromaštvo se ne smije zanemariti, novi dan u kojem se čeka rješenje problema je dan više krivice za nesposobnost, a manje zbog potresa.
Izgovori su sve jadniji a samohvala šuplje odjekuje.
Ljudi trebaju kuće, a ne priče.
Kada spomene rast BDP, neka i spomene broj ovršenih, neka spomene koliki je dug građana, to je isto rezultat ove “uspješne” Vlade, neka spomene i pomake u tom smjeru, ili neka jednostavno kaže; “Hvala i doviđenja”, a mi ćemo obećati, svečano obilježavati obljetnice tog dana.