Iz ravnateljskog kuta/ Školske novine
piše: Igor Matijašić, prof., ravnatelj OŠ Milana Langa (Bregana)
Nakon iznimno uspješne turističke sezone, u „postsezoni“ očekuje nas još jedna školska godina za koju će se tek vidjeti koliko će uspješna biti…
Da će biti izazovna, misli većina, da će biti možda još i teža od prethodne, slažu se mnogi, da će se puno toga trebati rješavati u hodu – potpisuju apsolutno svi!
Mjere su gotovo nalik prošlogodišnjima – učenici razredne nastave ne nose maske za razliku od svojih starijih vršnjaka, učitelji (i cijepljeni i necijepljeni) maske i dalje imaju gdje god da se zateknu u školi, no korak naprijed predstavlja činjenica da će i roditelji nakon dužeg vremena zakoračiti u školsku zgradu na roditeljske sastanke. Dopušta se i miješanje pojedinih grupa – osobito za dopunsku i dodatnu nastavu, razne izvannastavne aktivnosti, programe produženog boravka, učenja stranog jezika…
Dopušta se i odlazak u učionice kabinetskog tipa (kemija, fizika, biologija…) mada nije baš potpuno jasno kako bi se navedeni prostor trebao dezinficirati u tako kratkom vremenu izmjene dvaju razreda nakon školskog zvona.
I dalje će se slušati epidemiolozi, lokalni i ini stožeri, a po savjete se neće ići psiholozima jer ih školi kronično nedostaje te je izvjesno da ih dugoročno neće ni biti! Nije samo ta struka deficitarna jer u školama nedostaje svega, pa i spremačica – posla je sve više zbog temeljitog čišćenja, „kvadrati“ se ne smanjuju, a suglasnosti za zapošljavanje novih osoba u ovo digitalno doba putuju „brzinom“ poštanskih kočija.
Svjesni su svi da jednostavno moramo početi učiti živjeti s virusom kao svakodnevnim pratiteljem te ne smijemo ostati vječno „zaključani“ (Covid-putovnice postale su uobičajena stvar poput osobnih iskaznica). Iako, teško je logično objasniti činjenicu da su, primjerice, unutarnji prostori ugostiteljskih objekata bili zatvoreni kod dvocifrenih brojki, a sad se u potpunosti otvaraju premda se broj zaraženih mjere u stotinama:..
No, kad se osvrnemo unatrag, vidimo da je logici u posljednjih više od godinu dana ulaz gotovo bio zabranjen!
Znanstvenici su se svađali i suprotstavljali jedan drugome iz dana u dan, saborski zastupnici bili „protiv“ ovisno o tome tko je bio „za“, sindikati se „nisu šteli mešati“, cjepivo su komentirali svi od kuharica do sveučilišnih profesora, a korona bi se pojavljivala ili nestajala ovisno o dobu dana, izbornim „utakmicama“ ili otvaranju kakvog mosta. Pozivalo se građane da misle na druge premda je godinama odašiljana sasvim drugačija slika u kojoj je svatko mislio isključivo na sebe i to je tretirano sposobnošću, iako ta odlika nerijetko nije imala zakonsku podlogu.
Dok smo neprestano lebdjeli u svojevrsnim oksimoronima (manje zaraženih – zatvaranje, više ljudi u bolnicama – popuštanje mjera), nekako gotovo ispod radara prošla je činjenica da je ovo jedna od godina u kojoj će najmanje prvašića krenuti u školu. Novi popis stanovništva zasigurno će potvrditi da su mnogi svoju sreću otišli potražiti izvan granica lijepe nam naše…
I dalje se, naravno, zbraja šteta nastala nepripremljenom online nastavom, instrukcijama se nadoknađuju rupe u znanju, a stručnjaci sve više upozoravaju na pojmove koje nekad nipošto ne bismo vezivali uz mlade – anksioznost, depresija, potištenost…
A tek je rujan!