piše: Igor Matijašić
Sjećate li se Mateje Svet?
Slovenska skijašica koja će za nekoliko dana (16. kolovoza) proslaviti svoj pedeseti rođendan zadivila je svijet već na samom početku svoje prekratke karijere.
Sa samo 15 godina nastupila je na Zimskim olimpijskim igrama koje su se održavale u Sarajevu, a dvije godine kasnije stigla je i do prve veleslalomske pobjede u slovačkoj Jasni.
U svega 6 godina ostvarila je impresivnu nisku sjajnih rezultata u slalomu, veleslalomu i super veleslalomu – 7 pobjeda u Svjetskom kupu, srebrna medalja na Olimpijskim igrama u kanadskom Calgaryju (1988.); zlato, srebro i 3 bronce na Svjetskim prvenstvima u Crans-Montani (1987.) i Vailu (1989.).
Mateja Svet osvajačica je i Malog kristalnog globusa u veleslalomu (1988.), a više od 50 puta bila je u „top 10“ nakon završene utrke. I to u konkurenciji vrhunskih skijaških imena poput Vreni Schneider, Christe Kinshofer, Marie Walliser, Anite Wachter…
Svijet je bio pod njenim nogama, a mnogi su govorili da takav talent već dugo nije viđen u skijanju. Bilo je samo pitanje s koliko će se još odličja okititi u danima koji su pred njom.
A onda je Mateja, u dobi od svega 22 godine, zaključila svoju sportsku karijeru!
Spominjale su se nesuglasice sa skijaškim savezom, a mediji su donijeli priču o tome kako je vrhunska sportašica zaključila da se mora posvetiti školi jer osim skijanja ništa drugo ne zna raditi. Krenula je studirati, ušla u medicinske vode, a skijaška vrata sasvim zatvorila! I pritom nije, kako je kasnije isticala, požalila zbog svoje odluke.
Ljubljančanka, najbolja jugoslavenska skijašica svih vremena, nikada tako nije nastupila pod zastavom svoje zemlje – Slovenije…
Upravo Matejine priče sjetio sam se ovih dana slušajući monolog jednog roditelja zadivljenog nogometnim umijećem svoga sina. Biranim epitetima je govorio o svakom njegovu potezu, „lažnjaku“, atraktivnom pogotku, blistavoj budućnosti koja je pred njim… Laiku bi se moglo na trenutak učiniti da se rodio novi Messi. Vidjeli ste i vi sigurno takve roditelje – oni „čuče“ uz aut-liniju na utakmicama, oni su najglasniji na tribinama, oni mogu danima pričati o svom djetetu i njegovim sportskim dostignućima…
Mateja Svet mogla bi biti odličan putokaz za mnogobrojne takve i slične pojedince koji svoju djecu prerano „guraju“ u sport. Mnogi od njih, zaslijepljeni ugovorima sjajno plaćenih sportaša, sanjaju da će upravo na taj način njihova djeca riješiti svoju egzistenciju. Pritom se često zanemaruju prioriteti i sport zauzima prvo mjesto apsolutno u svemu.
Kakva škola, kakav fakultet, trening je jedino na što se mora! Sve je ostalo sporedno…
A onda ubrzo dolazi „otreženjenje“ – slučajna ozljeda, (pre)velika konkurencija ili nešto treće postanu uzrokom da sin/kći ne postanu preko noći novi Modrić, Ivanišević, Janica…
I roditeljski „planovi“ najednom padaju u vodu!
A stvar je sasvim jednostavna – umjesto kratkoročnih i dugoročnih roditeljskih „planova“ o egzistenciji, trebalo bi omogućiti sportašima uživanje u onome što rade dok oni sami ne kažu da je dosta. Omogućiti svojoj djeci samostalnu mogućnost izbora. Omogućiti mladim ljudima da sami donose odluke koje možda neće izazvati sreću okoline, ali će biti dovoljne za njihovu osobnu sreću.
I sigurno se tada i oni, baš kao i Mateja, neće osvrtati za danima koji su prošli i neće žaliti ni za čim.
Sa 21 godinom gospođici Svet skijaški je svijet bio pod nogama. Ona se odlučila na potpuni zaokret i uživanje u svijetu po svom izboru…
Jesmo li doista svi spremni na takav potez?