piše: Marija Juračić
U nekim prošlim godinama neto plaća isplaćivala se u računovodstvu firme, a onda je došao zakon da se cijeli iznos plaće sa svim doprinosima uplaćuje na tekući račun zaposlenika. Dobar je to i sigurniji način financijskog poslovanja.
Kada sam otvorila tekući račun, počela je moja intimna veza s bankom. Nametnula mi se kao saveznik u mojim financijskim odlukama. Znala je daželim kupiti automobil pa mi je odmah ponudila kredit s 8% kamata. Matematika mi nikada nije bila jača strana, a 8% ne zvuči mnogo. Ipak sam izračunala da bi me kupljeni novac koštao jednu trećinu više od sume koju bih dobila (jer kredit je novac koji kupujete da biste ga vratili u mnogo većem iznosu.)
Mamila me banka svojom ponudom, prikazivala koliko je život lijep kad imaš love, a ona će mi sve snove ostvariti. Umiljavala mi se, obraćala mi se osobnim imenom kao da smo dugogodišnji prijatelji i kao da misli samo na moju korist. Život je kratak i moraš zgrabiti svaki dan koji ti se pruža. Glupo je čekati kad sve što želiš možeš dobiti odmah.
I što da vam kažem? Nisam podlegla iskušenju. Odlučila sam ignorirati velikodušnu ponudu i postati svoj financijer s 0% kamata. Umjesto da 5 godina otplaćujem kredit, ja sam pet godina štedjela za automobil. Banka je sigurno znala za moj pakleni plan i nastojala me je pokolebati reklamama bezbrižnog i bogatog života koji propuštam jer ne kupujem njezin novac. Neću reći da nisam bila u iskušenju, ali sam znala da moram izdržati samo pet godina i onda ću uvijek moći biti svoj vlastiti bankar iako mi primanja nisu bogznašto.
I kupila sam automobil. U kešu. I dok ga vozim, ulažem dio vlastitog novca u štednju za novi. Osjećam da se banka ljuti pa me kažnjava sramotno niskim kamatama, ali neka. Ne kanim kupovati njenu robu. Ipak joj odajem priznanje na upornosti. Nekoliko mi je puta poslala poruku da mi je odobrila kredit na 30 tisuća kuna. Sad je ona naljutila mene. Što mi ima odobravati nešto što ja nisam tražila? Očekujem poruku da moje dugovanje na ime kamata neostvarenog kredita iznosi 0,00 kuna. Ni ona, onako financijski pametna, ne može od glavnice od nula kuna izračunati kamate veće od nula kuna.
Već neko vrijeme banka me navodi na nekakve dozvoljene i prešutne minuse. Čujem da se i vlada bavi tim minusima. Ignoriram ih. Dobivam poruku od svog privatnog financijera (mene) da je vrijeme za novi automobil. U kešu. Nisam bogata da kupujem novac kojeg nemam da bih vraćala veću sumu od one koju si mogu priuštiti.
Valjalo je samo ne popustiti primamljivim ponudama prvih pet godina. I ako mi kažete da je lakše otplaćivati kredit, nego istu sumu uštedjeti, mogu samo uskliknuti: „Živjela logika!“