Joso Špionjak
Mama, mama, zapao je snijeg –
već u rano jutro zove dječji glas.
Sva se šuma bijeli, livada i brijeg,
činom ovim htjede iznenadit nas.
Pahuljice nježne tepih su otkale,
u satima noćnim poput čarobnjaka.
Raduju se sada sve dušice male,
zbog dara što stiže iz sivog oblaka.
Sa cikom i smijehom izletiše vani
opomenu brižnu i ne čuju više.
Grijeh bi stvarno bio da im se zabrani,
zrak je tako čist, svježinom odiše.
Ima jedna tajna koju snijeg krije,
odat će je samo drugarima svojim.
Dođite mi opet što možete prije,
a ja ću planove za igru da skrojim.
Oni dobro znaju koliko je dosta,
kad ozebu prsti, igranju je kraj.
Svi će sanjat noćas ovog dragog gosta,
a majka će pružit topli zagrljaj.