Igor Divković
Puhni mi u jedra, vrli vjetre,
moli te moj brod,
da vidi što je pravi obzor,
da vidi što je plavi prozor,
da vidi široki zvjezdani svod.
Budi mi prijatelj, plahi vjetre,
moli te moja lađa,
da dodirne svoja čeznuća,
da izbjegne potonuća,
krhka je njena građa.
Fijukni mi visoko, vražji vjetre,
moli te moja karaka,
ona zna što je zebnja,
ona zna što je strepnja,
treba joj friškoga zraka.