Anđelka Korčulanić
svezasmo noćas mjesečev srp
za jarbol našeg broda
da nam jedro bude
svoj stijeg o konop sama
objesila sloboda
zvijezde u grozdovima
tople obaraju oči
nespremne da nam sude
goli smo i sami,
cvijetom soli posutih tijela,
goli i sami
ispod nebeskog svoda
plovimo mirno
brazdom mjesečine
kroz treperav zrak svilene noći
u san tamnih voda
u pjesmi tišine jedva čujan šum,
a nigdje nikoga nema
to ljubav po palubi mačjim korakom hoda
——————————-
iz zbirke BIT ĆE TI ŽAO