Anđelka Korčulanić …iz zbirke STIH U BOJI MORA
Napustilo me more.
Pod teškim pijeskom zakopanu
još samo u snu pohodi me
i glasom tajanstva iz dubine
govori mi kao nekad
dok mu usne ne pomodre.
Kotrljaju se riječi
kao oblutci nošeni valovima,
ali naš razgovor ostaje
tek jedna u nizu nedovršenih priča
jer oseke stižu naglo
i ćudljiv vjetar me budi
na osojnoj strani planine
ostavljenu
da drugujem sa sovama
sve dok me jutro ne zadoji mlijekom
i moje ruke ‒ ranjena, crna krila,
milostivim svjetlom preobrazi
u grane drhtave breze,
a na njima umjesto lišća
iz mrtvih školjki šumi more.