POLJUBI ME

Sven Adam Ewin

Ponoć je. Opet će Prasak. Tvorac kleči.
Ponovit će se Stvaranje, prema Planu.
Ja slušam tvoje disanje, pogled, riječi.
U vazi cvijeće. Zavjese u tvom stanu.

.
Ti šutiš. Tko si? Zašto ti ne znam ime?
Kamo si pošla, ti, nježna anemono?
Sa mnom ćeš zanijeti pjesmu. Poljubi me.
Plaši te toranj? Ne boj se. To je zvono.

No, dođi k meni. Razotkri svoje tijelo.
Ti bi. I ne bi. Ti se osvrćeš. Strah te.
Kasno… Gore ti bedra. Utroba. Čelo.
Sudbina Svijeta upravo pada na te.

Ljubavi moja mrtva, mi svjesni nismo,
Najveću Tajnu noćas da začeli smo.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Mia Samac
Mia Samac
2 years ago

Komentirati pjesmu/e Svena Adama Ewina značilo bi upustiti se u beskrajnu diskusiju o književnosti uopće, posebno poeziji, o vrednovanju pisane riječi danas, posebno one poetske, a napose one izvan okvira uobičajene, standardne paradigme svedene u konačnici na proračun i matematiku…SAE je izvan toga, ali ne izvan vremena. Budućnost je već tu i oni koji to nisu prepoznali, u zakašnjenju su i na gubitku. Imati ovakvog pisca i biti njegov suvremenik, pratiti obogaćivanje njegova opusa iz dana u dan, takoreći “uživo”, nemjerljiv je privilegij. To što piše na “Mreži svih mreža” i što se potpisuje pseudonimom, tek su tehnički detalji i… Read more »