piše: Ante Karačić
Iserloh/ Umjetnošću sam se počeo baviti iz hobija 2008. godine. Može se reći da je to bilo vjerojatno da pobjegnem od “gluhog očaja”.
Dakle, pred mirovinu mi firma ide u stečaj i predstoji mi treći početak. Vjerojatno je to u nekoj polusvijesti bilo traženje puta za treći početak.
Židovi kažu, tko nije barem tri puta morao krenuti iz početka, ne zna što je život.
Nije mi bilo baš lako. 55 mi je godina, posao dipl. ekonomiste ne mogu raditi zbog nedovoljno dobrog znanja njemačkog jezika a i lošeg informatičkog znanja.
Uz to, u prstima nisam imao ni jedan zanat na kojemu bih eventualno mogao graditi budućnost.
Dakle, preostalo mi je do mirovine raditi najteže fizičke poslove s minimalnom zaradom.
I tako je krenulo.
Prvih pet godina sam radio razne motive i cikluse. To je diktirao materijal koji sam imao.
Počelo je sa formama i oblicima, krugovima, dijalog, jedra i drugo. Kasnije sam počeo raditi i križeve.
Više se ne sjećam koji je razlog bio kada sam uradio prvi križ. I onda su križevi polako dolazili u prvi plan.
Motiv je vrlo jednostavan a ima veliku simboliku. Radio sam ih od metala, stiropora, plastike i drveta.
Do sada sam uradio sigurno par stotina križeva. Svaki je bio unikatan.
Najvise se obradujem kada prilikom posjete prijatelja i poznanika vidim kod njih postavljen moj križ a ja se ni ne sjećam da sam im to dao ili prodao.
Danas se moji križevi nalaze gotovo na svim kontinentima: u crkvi L. Mandica Lima Peru, Sv. Clara Dubrovnik, crkva u Vugrovcu, u Subotici, Iloku, brojnim institucijama u domovini, Hrvatskoj matici iseljenika, Uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, privatno kod dosta naših javnih političkih i kulturnih osoba. U Njemačkoj se nalazi kod zastupnika u Bundestagu, Dagmar Frajtag SDP, Paul Zemjak gener. sek. CDU i kod Södera, Bavarskoga premijera.
Križeve na fotografijama napravio sam nakon povratka s godišnjeg odmora.