piše: Kitana Žižić
Otkriven je jednog hvarskog ljeta. Još sam tamo živjela a preko ljeta sestra i ja pridonosile skromnom kućnom budžetu radom u hotelu Bodul u Križnoj luci. Nismo bile polaznice ugostiteljske škole te smo mogle raditi samo kao pomoćnice konobara prilikom pripreme sala za pojedine obroke i raspremanje nakon.
Kako smo malo i ništa znale o životu, saznat ćemo iz prve ruke u poznanstvima s gostima hotela. Najupečatljivije se u naše sjećanje urezalo poznanstvo s bogatom obitelji iz Londona, koji su imali kćer i dva mlađa sina. Ali te prve godine kćerka nije bila s njima.
Razvili su neku simpatiju prema nama i nastojali poticati skromnu konverzaciju kadgod bi jedna od nas dvije došetala do njihovog stola. Skromnu konverzaciju jer je naše poznavanje jezika bilo nedostatno za iole ozbiljniji razgovor. Pa ipak razumjeli smo se. Često su nas htjeli i počastiti što nismo ni željele a ni smjele zbog svog honorarnog rada.
Oba sina su bila još dječaci, ali stariji Francis bio mi je veoma drag i nekako smo se sprijateljili usprkos razlici u godinama. Dopisivali smo se nekoliko godina i svako njegovo pismo silno bi me obradovalo. Imali su ladanjsku kuću negdje u okolici Londona te mi je poklanjao divne opise krajolika, prenosio sva važna zbivanja koja su se odnosila na članove obitelji zajedno sa srdačnim pozdravima. Pisao je i o svom odrastanju, promjenama raspoloženja s dolaskom puberteta, kako je sam to zapažao, te na koji način pokušava zauzdati svoje nemire i povremene tuge.
Sljedećeg ljeta opet su došli u pojačanom sastavu. Kći Lucy u punom sjaju nježne mladosti i mladi prijatelj tirkiznih očiju i prekrasne lepršave kose boje prženih lješnjaka. Pitala sam se prvo u sebi tko je on, svjesna da ljepšeg mladića nisam vidjela ni na filmskom platnu. A tek njegov smiješak? Kao da su vas istovremeno obasjala sunca sa svih strana. Kakav je predivan dio svijeta, pomislih, stigao u naše turističko mjesto. Bila sam ljubomorna na novu mladu prijateljicu uvjerena da je on njen mladić…
Kad danas preispitujem pretjeranost doživljaja spomenutog susreta, koji me doslovce oborio s nogu, dovoljno je otvoriti album s najdražim mojim slikama. Negdje po sredini je jedna snimljena u baru elitnog hotela, na kojoj smo svi za stolom, Richard i ja prvi s lijeva na fotki. Sestra je već bila otišla. Znam da ćete reći: „Ljepota je u oku promatrača“, što nije neistina, ali u mom oku ljepota koju sam otkrila tog ljeta i danas je ništa manje lijepa.
Odsjeli su u hotelu Adriana, a gle čuda, nas dvije i naša zajednička prijateljica bile smo raspoređene također u Adriani. To je hotel u samom srcu mjesta. Iako godinu dana starije, pametnije baš i nismo bile barem po pitanju življenja i moralnih načela u „bijelom svijetu“.
Sve su nas češće pozivali s njima u večernji provod, ponekad spominjali naše „belle gambe“. Nama se nikakva lampica nije palila, ta tko bi nam naudio u društvu svoje djece i prijatelja, pratitelja, što li već?
Na koncu smo ipak pristale na ples nakon našeg radnog vremena. Bilo je lijepo i pristojno, a nas dvije tek malo ošamućene od cole s rumom. Na mom vratu blistala je lakirana ogrlica od kore borova drveta, ručna izrada moje sestre, jer tko je još od nakita išta imao u to vrijeme?
Sestra je malo ranije otišla kući, a ja im pravila društvo, znajući da zbog sinova neće ni oni ostati predugo. Tako je i bilo. Ljepotan je mene sam otpratio te na rastanku laganim naklonom svojim usnama pritisnuo moje. Samo na tren kao da me leptir dotakao krilcem. Nasred hvarske rive pod najsvjetlijom lampom. Dugo sam sanjala poljubac koji nije bio poljubac zaljubljenog. Prije bih rekla utješni poljubac znalca, koji je bio svjestan dojma ostavljenog na mladu i neiskusnu djevojku.
To još nije sve. Dva dana kasnije na hvarskoj tvrđavi održavao se koncert Dubrovačkih trubadura. Obitelj Wallinger ih je dobro poznavala s njihove evropske turneje. Poziv da im se pridružimo nije bilo lako odbiti, jer smo ih i same obožavale. Naplesale smo se do mile volje, čak i više.
Kad mladost pleše i zvijezde plešu, moćni mjesec im namiguje, poziva ih na bogatu ljubavnu trpezu da odaberu nešto za sebe. Bio pravi ili ne, u ljetnoj noći lako će odigrati ulogu „onog kojeg čekamo“ kad na plesnom podiju dok parovi plešu stiskavac, spustimo obraz na nečije rame. Ali te večeri nisam se mogla nikako uživjeti u glazbenu čaroliju. Pogledom sam pratila njega i nevoljko nešto bolno osvješćivala.
To mi je pomoglo da ne dozvolim željama da tinjanju na porušenim mostovima nadanja. Izmjenjivao je potajno rječite izljeve nježnosti s privlačnom gospođom Wallinger. Ima tu nešto nedozvoljeno. S dozvolom ili bez privole poštovanog gospodina supruga.
- Belle gambe lijepe noge ( na talijanskom );
- Stiskavac ples u paru na laganu melodiju.