Miro Kovač u Berlinu predstavio svoju knjigu „U labirintu versajsko-vidovdanske Jugoslavije“
tekst i foto: Aleksndra Brnetić
Kako je francuska diplomacija i kako su francuske tajne službe gledali na Hrvate i Srbe uoči Prvog svjetskog rata i u vrijeme stvaranja Prve Jugoslavije, o tome je u večernjim satima, u subotu, 13. studenog, u Ahornstrasse, u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Berlinu, živo i intrigantno govorio dr. Miro Kovač predstavljajući svoju knjigu „U labirintu versajsko-vidovdanske Jugoslavije – Hrvatsko pitanje u očima francuske politike, 1914. – 1929.“
Tog je povjesničara, političara, diplomatu, koji je tijekom svoje karijere bio i ministar vanjskih poslova, dočekala puna dvorana starih znanaca, hrvatskih građana, jer je Kovač od 2008. do 2013. upravo u Berlinu službovao kao veleposlanik.
Sadašnji veleposlanik, Gordan Bakota, u svom je kratkom pozdravnom govoru između ostaloga istaknuo da je ova knjiga obogatila hrvatsko izdavaštvo, a lokalnom se HDZ-ovom ogranku „Stjepan Radić“ i njegovom predsjedniku Kreši Urbanu zahvalio na pomoći u organizaciji.
Među uzvanicima su bili apostolski nuncij u Njemačkoj, nadbiskup Nikola Eterović, generalni konzul RH u Hamburgu, Kristijan Tušek, Zoran Andročec , direktor gospodarsko-interesnog udruženja INGRA-DET, Veselko Jovanović, član Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske Hrvatskog sabora i prof. dr. dr. Miralem Pašić, kardiokirurg u Njemačkom centru za srce Berlin.
Kovač je govorio o genezi svog djela, ispričao je zašto ga je zainteresirala ta tema, a zorno je opisao što čitatelja čeka na 359 stranica, s time da zadnje 24 stranice čini popis izvora i bibliografija. Knjigu je podijelio u tri dijela pa je nazočne i prošetao kroz ta poglavlja – Položaj Hrvatske prije Prvoga svjetskog rata, Prvi svjetski rat i rađanje Kraljevine SHS (1914.-1918.) te Odnos Francuske i Kraljevine SHS prema hrvatskom pitanju (1918.-1929.).
Kovač u knjizi, koja mu je izašla u biblioteci zagrebačkog nakladnika Alfa „U duhu vremena“, ne analizira samo odnos Francuske prema Hrvatima i ne piše samo o djelovanju francuske vanjske politike prema jugoistoku Europe u razdoblju od izbijanja Prvoga svjetskog rata nego raščlanjuje i bitna pitanja stvaranja jugoslavenske države koja su donijela i sjeme razdora i nesporazuma.
Istaknuo je da su Hrvati vjerovali da će se moći nacionalno emancipirati, dok su Srbi bili uvjereni da su oslobodili svoju južnoslavensku braću i da im bivši austro-ugarski teritoriji pripadaju kao nagrada za goleme žrtve koje su podnijeli za vrijeme rata.
U toj šetnji prvom polovicom 20. stoljeća, u kojem se pretumbavala geopolitička karta Europe, Kovač je svako toliko samo činjenicama, i bez uobičajenih jadikovki o teškom položaju nas Hrvata kroz povijest, podsjećao na njihov ekonomski, obrazovni, civilizacijski, financijski i vojni položaj u europskom geopolitičkom okviru na čijoj političkoj sceni nije postojalo hrvatsko pitanje, zašto ga nije moglo biti i zašto se ono na međunarodnoj sceni pojavilo tek 1918., u trenutku stvaranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (naziv Kraljevina SHS – Srba, Hrvata i Slovenaca ustanovljen je 1920.). Rekao je da mu se u radu na knjizi nametnula teza da su Hrvati kao nacija sazreli tek u prvoj Jugoslaviji i da je tu tezu, kao i uvjerenje da su Hrvati predvođeni Antom Trumbićem spasili velik dio hrvatskih zemalja ulaskom u Kraljevinu SHS, svojedobno prezentirao i Franji Tuđmanu, koji se složio da je to u tadašnjim nepovoljnim okolnostima bila jedina moguća pragmatična politika.
Nakon Kovačevog izlaganja, koje je potrajalo dobrih 90 minuta, krenula su pitanja iz publike. Ne bi im bilo kraja da nazočne nije čekala fina trpeza.