piše: Marko Jareb
Rođen je 1929. godine u Splitu. U partizane je otišao nakon pada Italije. Imao je 14 godina i primili su ga kao skojevca. Bio je pripadnik Prve proleterske brigade koja je bila uz Vrhovni štab ( do Drvara 25. svibnja 1944. ) dok Tito nije otišao u Bari, pa na Vis. Tada njegova brigada odlazi prema Srbiji gdje se bori protiv Bugara, četnika i Nijemaca. Sudjelovao je u oslobađanju Beograda.
Beograd su branili Nijemci, četnici, nedićevci, ljotićevci i ruski belogardisti. U Beogradu su se vodile ulične borbe. U tim borbama je proslavio svoj petnaesti rođendan. Potom dolazi Sremski front, Ilok, Šarengrad, Vukovar, Zagreb i Trst gdje je dočekao kraj rata. Nakon rata ostaje u vojsci i završava visoke vojne škole u SSSR-u i SAD-u.
Krajem 70 – tih je u vojnoj misiji u SSSR-u, a 80 – tih u Saveznoj direkciji za rezerve i promet specijalnih proizvoda, zadužen za prodaju oružja nesvrstanima. Umirovljen je 1988. godine u činu pukovnika.
U Splitu je većina njegove generacije išla u partizane. Po njemu u Splitu nije bilo ustaša, jer kaže da ih je vidio tek u partizanima. Bio je HSS, dio njih je kasnije išao u ustaše. Nešto je bilo četnika i Orjune. Iz Orjune su se stalno tukli s komunistima.
Kaže da mu je teško palo pretvaranje JNA u srpsku vojsku te da bi više volio da je umro nego li to doživio. Naglašava: „Ovo moj rat nije bio. Ni ta vojska nije bila moja, ona je izdala petokraku. Sve je moglo drugačije. Mogli smo se dogovoriti oko konfederacije ili se razići kao Česi i Slovaci. Mi smo pukli po nacionalnom ključu, a ja preferiram klasno pitanje. Nemam ništa protiv ni nacija ni religija, i danas znam moliti Boga na latinskome. Ali i nacija i religija su danas postali biznis. Prazna su sela i u Hrvatskoj i u Srbiji, a i gradovi se prazne: što onda vrijedi vikati da si Hrvat ili Srbin?“
UDBA i KOS su sve konce držali u svojim rukama. Sve su nadzirali i možda su stvorili sukob i izazvali rat samo da zadrže svoje pozicije. Stradale su i neke osobe na način da su imale ista imena i prezimena, pa su krivo zavedeni u UDBIN-e dosjee.
Tako jedan hrvatski iseljenik u SAD-u od 1969. godine ističe: „Posebno je zanimljiv UDBIN doušnik ‘Joško’ iz New Yorka. Možda je upravo on lansirao optužbu protiv mene, prije nego se možebitno vratio u Hrvatsku i priključio ekipi bivših udbaša u novoj hrvatskoj vlasti.“
Ima li naznaka da rat u bivšoj Jugoslaviji bude istražen na znanstvenim osnovama? Je li prošao dovoljni vremenski odmak da se to može realizirati?