piše: Milan Rajšić
“Sve što sam u životu naučio, naučio sam do svoje šeste godine života…”
Tako nekako, se zvala knjiga, koja mi je prošla prije tri, četiri desetljeća kroz ruke. Imena autora se ne sjećam. Znam samo da je Amer i adventista.
Sve ili puno toga, što sam u životu naučio, čuo sam od svoje bake Petre…
Svaka luda ima svoje veselje!, znala je moja baka opisati i opravdati svaku ludost pod svodom nebeskim.
Prekjucer, 11.11. u 11 sati i 11 minuta, počelo je i službeno veselje svih luda.
Ili barem onih koje luduju pod krinkom karnevala i maškara.
I pod krinkom i patronatom Katoličke crkve!
Karneval je nepoznanica u protestantskom svijetu.
11. studenog, u katoličkoj, ali i u protestantskoj crkvi, slavio se sveti Martin. Legenda kaže da je vitez Martin, svoj ogrtač rasparao i podijelio sa siromahom koji je bio u nevolji.
U Austriji i Njemačkoj, preksinoć su milijuni mladih i starih, izašli na ulicu i prošetali u mraku. Viteza Martina, koji jaše na konju bijelcu, zaogrnutog crvenim ogrtačem, pratili su milijuni djece, noseći šarene laterne, najčešće napravljene vlastitim rukama, pjevajući:
Laterne, Sone, Mund und Sterne…
Veselilo se cijelo mjesto, do dugo u noć, okupljeno oko velike, velike vatre na kraju sela.
Pilo se kuhano vino, punč ili čaj, a svatko je dobio Martin perecu.
A danas za ručak pečena guska s dinstanim crvenim zeljem, knedlama i kuhanim kestenjem.
U ovo se čovjek zaljubi na prvi pogled, pa jedva čeka dan kad djeca sa svjetiljkama luduju i unose svjetlost u ponekad mračni život. Za mene najlijepši praznik zapadne crkve.
Durch die Straßen, auf und nieder,
leuchten die Laternen wieder,
rote, gelbe, grüne, blaue:
lieber Martin, komm und schaue!
Posvuda po ulicama, gore, dolje, svijetle ponovo svjetiljke: crvene, žute, zelene, plave. Martine dragi dođi i vidi veselje!
Iako je sveti Martin, rođeni Francuz, u njegovom rodnom kraju, skoro da i ne mare za ovaj svetac.
U Belgiji i Francuskoj, prekjučer su ljudi slavili kraj Velikog rata, kako ovdje zovu Prvi svjetski rat.
A kod nas?
U sjevernoj Hrvatskoj i Sloveniji, na dan sv. Martina se njeguje tradicionalni pučki običaj simboličkog prevođenja mošta u mlado vino, tzv. »krštenje vina« (»krščenje mošta«) odnosno blagoslov vinograda. U mjestima u kojim je sveti Martin zaštitnik, prireduju se najveće tradicionalne glazbene i folklorne zabave na gradskim trgovima. Na proslavama najčešće se priprema martinjska guska i mlinci.
Ima pravo moja baka, svaka luda ima svoje veselje.
Vozeći se uz rijeku Mosel do Luxemburga, vidio sam da su sve boje lišća, bile i ove godine na repertoaru i paleti jesenjeg aspekta šume. Ništa od boja, nije ni ove godine nedostajalo. Vidio sam putem i brojne egipatske guske, kojima je već nekoliko godina, lijeno da lete za Keniju ili Tanzaniju, pa onda još i natrag. Ovdje im je ugodno, toplo, nemaju neprijatelja, nitko na njih ne puca, sigurne su da neće zavrsšti u pećnici… Množe se bez kontrole i kao korona. Svake godine ih je geometrijski proporcionalno više i više. Druge pticje vrste su kroz agresivnost “egipćanki”, ugrožene. Nitko ne reagira. Svi se bave klimatskim zatopljenjem. To je lakše i ne može se sa lakoćom dokazati. Bla, bla, bla…
U Luxemburgu živi nekoliko stotina tisuća Portugalaca. U Luxemburgu, trgovački lanac Lidl, prodaje dunje. Devedeset posto svjetske proizvodnje i potrošnje, ovoga mirisnog voća, je u Portugalu. U naim prostorima raste rijetko, a naša Wikipedia ni slova o dunji, za razliku od Hrvata u Vojvodini, koji prave od dunje Китникес (нем. Quittenkäs, сир од дуња) је врста слаткиша у облику тврдог желеа, који се добија кувањем комадића дуња са шећером и лимуновим соком. Најчешће се у ову масу додају и уситњени ораси. У Србији се највише спрема у Војводини.
Moja baka je kuhala od gunja dobar kompot, a čaj od lišća i ljuske. Svaki jezik ima svoj ukus, rekla bi moja baka.
Peksinoć je na nogometni stadion u prestolnici VW, istrčalo 22 mukarca i pokušalo ugurati okruglo u ćoškasto. Da među muškarčinama Njemačke i Lihtenstajna sve protekne u najboljem redu, pobrinula se, po prvi puta – jedna žena. Ivana Martincic je sinoć bila Bog, Batina i Zviždaljka. Pobijedila kao i obicno – Njemaćka!
Jedna druga žena, Annete Kurschus, od jprekjučer će biti vodeća osoba, božji izaslanik i božja ljubav u Njemačkoj evangeličkoj crkvi. Najavila je da će se zalagati za borbu protiv seksualnog nasilja u crkvi. Na drugom mjestu liste joj je borba kako da zaustavi napuštanje redova EKD, a treći cilj joj je borba za prava izbjeglica i migranata.
Eppur si mouve!
Ovo je rekao Galileo, a ne moja baka!