In Memoriam
Božidarka Klöcker (14.04.1952. – 02.12.2021.)
Berlin/ Kažu, ako nešto nije zapisano, kao da se nije niti dogodilo. Kad bi barem tako moglo biti. Odgađajući staviti na bjelinu ovih stranica tužnu vijest o odlasku Božidarke Klöcker, kao da sam željela odgoditi i stvarni odlazak drage pokojnice neminovno potvrđen i posljednjom viješću o datumu i mjestu ispraćaja i pokopa u Berlinu, 23. 12. 2021. godine u 11 sati na Alter St. Michael – Friedhof (Hermannstr. 191, 12049 Berlin).
Jučer je bilo mjesec dana od posljednjeg susreta s Božom. A čule smo se i pisale si redovito jer smo zajedno članice i zajedno i u WhatsApp grupama Crkvenog zbora HKM Berlin i Vokalnog sastava “Lastavice” Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin koje je bila dugogodišnja članica (Folklora, Zbora).
Dok sričem ove tužne redove jer je ovaj svijet napustio netko skroman, drag i dobar, čitam naše razgovore, pisane poruke od proljeća do posljednjih dana kad je samo uspijevala staviti po koji znak, slovo ili tek srce. Sve se tako brzo odvijalo. Još u travnju mi je pisala da je, istina, malo usamljenja kako vlada ovaj virus ali da šeta, vozi bicikl i raduje se vremenu kad ćemo se opet družiti i zajedno pjevati. Poslije mjesec-dva prve poruke o bolesti, sestri koja je u Berlinu da joj pomogne, pa liječnici, bolnica, pa intenzivna njega…
7. studenog napisala je u grupi Vokalnog sastava Lastvice, adresu gdje je smještena i ostavila kratku govornu poruku jer ne može dugo pisati: “Ne trebate mi ništa nositi, ako želite nekad me posjetiti vikendom dok imate vremena, vani je lijepi parkić kad bude sunčeko...”
Jasno, već tjedan iza toga, u nedjelju 14.11. popodne, nas tri (Suzana i Karmen, voditeljica Lastavica i predsjednica Hrvatske zajednice Berlin i ja), zaputismo se put adrese koju nam je Boža dala. Moram priznati, bilo me malo strah, točnije bilo mi za brigu o kakvom se smještaju, intenzivnoj njezi, domu za teško bolesne radi a i strepili smo, nismo znali, niti mogli sanjati u kakvom zdravstvenom stanju ćemo zateći dragu prijateljicu. Naziv smještaja je Care Berlin 24, u prijevodu s engleskog – briga, skrb.
Stojimo pred bijelim, dugim i lijepim zdanjem s lijepim vrtom u kojemu se može sjediti za lijepa vremena, baš kako je Boža i rekla. Bili smo zatečeni ljubaznošću i pažnjom osoblja, uređenjem i skrbi o teško bolesnima. Dok u svojevrsnoj zajedničkoj blagovaoni čekamo susret s Božom, zaključujemo kako smo pozitivno iznenađeni uređenjem, srdačnošću, otvorenošću i humanim ophođenjem prema bolesnima, što nam je i sama Boža potvrdila, puna hvala za njegovatelje i njegovateljice među kojim ima i onih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Još više me/nas dotaklo zdravstveno stanje drage Bože, brzina kojom je teška bolest napredovala i spoznaja da ne može biti poboljšanja. A posebno i najviše, mir i spokoj kojim mi je, dok joj držim ruke u mojim rukama, Boža objasnila sve o onome što slijedi i pri čemu se, pomirena sa svime, prepušta u ruke Gospodina. Dugo nakon ovog sureta razmišljala sam o Boži, napisala poruku o posjetu i susretu u obje WhatsApp grupe (Lastavice i Crkveni zbor s Merhingdamma). Bilo je i drago i teško vidjeti nekog bliskog svjesnog skorog odlaska, pomirenog s tim i dostojanstvenog, smirenog i uspravnog pri tom. I savim i beskrajno vrijedno izlaska iz jedno bolnice s jednog kraja grada, radi ovog posjeta na drugom kraju grada. Nosit ću ovaj spomen radi kojeg se toga dana Boža dugo srcima i riječima zahvaljivala, dugo, dugo u srcu.
Božidarka Klöcker je rođena 14.4.1952. godine, živjela u mjestu Jaduševac kod Koprivnice. Preminula je 2.12.2021. godine u Berlinu. U Njemačku je stigla 1970, godine, radila u firmi “Telefunken”, udala se za Norberta Klöckera, dobila sina Andreasa, ostala kasnije udovica, postala baka troje unučadi… bila je vrlo ponosna i zadovoljna s obitelji, vrlo druželjubiva i aktivna, skromna, vrijedna i smirena.
Pokoj vječni i počivala u miru, draga Boža, baš će jako nedostajati i tvoj dragi lik i tvoj lijepi glas.
Vjerujem, sad pjevaš u zboru anđela i kad god zapjevamo bit će, kao da si s nama.
Neki ljudi tako zauvijek odu
a da možda nisu ni znali
Koliko toga su nam ostavili i dali
Sad nebeskim prostranstvima plove
Kao prah s Mliječne staze utkani u snove.
(S.Sarkotić)
autorica teksta: Sonja Breljak