Iz naše arhive/ objavljeno 02.11.2016.
Josip Prudeus
Kad tad
rijeku se mora preći.
S jedne na drugu obalu.
Svi ćemo prijeći korito riječno,
trkom ili korakom.
Svejedno.
Tek jedno:
Most nam je svima premjeren
godinama, mjesecima,
tjednima, danima.
Jedan
po jedan.
Tako redom.
Neki, čak, preko reda.
Svi do jednog,
jednog dana,
netko dan ranije,
ili kasnije.
Prijelaz na koji
nitko neće zakasniti.
Jedan
po jedan.
Jedna po jedna.
Jedno po jedno.
Svejedno.
S ovu stranu
ostaju pitanja,
s onu se sluti
odgovor.
Na ovoj strani prijatelj manje,
na onoj jedan više.
Prijatelju,
bez tebe
sve nas je manje
i manje.
Uz tebe,
doskora,
jedan
po jedan
više.
Gospode,
vjerujem u Tebe
poradi činjenice da i najmanje dobro koje činimo
pamtiš i vratiš obilno. Stostruko.
Prijatelj je rijeku prešao i – čeka
Gospon Prudeus, moje su misli uz vas! I, kad prijeđemo na drugu obalu, makar tamo ćemo se upoznati! A dotle – držite se, čuvajte se!
Sa svima Vama kojima su grobni humci najmilijih, daleko u domovini dijelim tugu paljenja svijeće “na daljinu”. *** danas na dan svih vazda milih i dragih poznatih manje poznatih i manje više poznatih i nepoznatih dapače treba smoći suzu i za one za kojima godinama nema ikog da zaplače sve sve te koje sam izbliza ili izdaleka sretao svih tih minulih godina preumoran od tuđih sprovoda odlučih krenuti u tihi pohod mirnim susjedima i sve je isto samo nije i s t o magla uokolo maglovito ispred iza neizvjesno s lijeve i desne strane a znam dolje je grad i… Read more »