piše: Štefica Vanjek
Počelo je peto godišnje doba, vrijeme fašnika i ludiranja, vrijeme kada se svemu možeš narugati i na sve negativnosti kroz humor ukazati.
Baš sam krenula u šivanje kostima dvorske lude da mogu reći sve loše iz društva što me smeta, i izaziva bijes, a da za to ne odgovaram i ne služim negdje u „buksi“. Malo sutra će to baš tako i biti.
Kapa dvorske lude bit će mi iza vrata, pri ruci, ako slučajno organi vlasti navrate do mene. Muči me u svemu tome spoznaja što imam previše grba na leđima i kojekakvih boleština pa ne mogu izvoditi vratolomije da i takvim ludiranjem osvojim čuvare zakona. Moram priznati vrlo su ekspeditivni kada luda dirne u veličanstvo, ali ne i kada veličanstvo opljačka lude.
Stvari koje me smetaju je toliko da ne bi stale u nekoliko knjiga samo nabrajanjem, bez opisa. E, da sam bar dvorska luda kao u srednjem vijeku, sve bi mogla reći (ali sada više ne kroz smijeh jer mi se više ne smije) i još bi za to bila nagrađena.
Dvorske lude u srednjem vijeku glumili su inteligentni i humorom obdareni ljudi pa nisam baš sigurna da bi uspješno mogla glumiti ludu, jer sjetiti se nebuloznih izjava malo mi teže ide, čini mi se da me onaj striček Nijemac (zovu ga Alzhajmer) malo pomalo po skrivečki posjećuje. Zbog tog mojeg nedostatka mogla bi biti samo Pedro u povorci svetaca, ali nisu više ni maškare što su nekad bile, pa me možda ne bi objesili kao dežurnog krivca.
Danas je mnogo luda koje glume careve, a svekolikom pučanstvu nisu uopće smiješne njihove ludorije, i otuda depresija među pukom kojem se svakodnevno plače. Ja više nisam sigurna čujem li dobro ili ništa više ne razumijem, pogotovo kada je u pitanju korona i potvrde. Recimo, gdje i kada potvrdu treba pokazati? Sva sreća da ju stalno nosim sa sobom pa ako treba tu je, a vidim da će me zapasti i testiranje unuka prije škole mada nisam zdravstveni radnik, i ne znam tko će me kontrolirati. U glavi mi je takva konfuzija od korone kakvu ne bi napravile ni dvorske lude, jedva čekam ljeto i vrućine kada se ništa ne mora zbog turizma.
Čitam u novinama da je iznad Hrvatske izgorio meteor. I on je radie izgorio nego sletio na naše tlo, jer zna da bi ga brzo našli pohlepni koji imaju one đipove s kojima mogu po svakom terenu. A možda nije htio biti kamen spoticanja i predmet prepucavanja vladara čije je vlasništvo, i tko je u pravu.
Ma znte što, ne ću ja biti dvorska luda jer ništa mi nije smiješno. Radije ću biti Bethoven i svirati klavir, jer glazba je lijek, u to sam se osobno uvjerila, a dvorske lude ću ostaviti glumcima koji glume pametnjakoviće.