Piše: Slavica Jurčić
Moja lijepa prijateljica Katja priča:
„ Moj san o savršenom braku rasplinuo se u trenu. Moja bajka je u prvoj godini braka još i bila bajka, a onda je nastao lom.“
Katja je bila trudna i jedino rješenje bilo je vjenčanje. Rođenjem djeteta njihov brak je prividno bio ispunjen.
Hrvoje je bio mlad i Katji je trebalo puno muke da odgoji neodgojenog, nezrelog muža.
Nažalost, tek u braku otkrila je koga je dobila. Njen Hrvoje bio je sve, samo ne odgojen.
Svake subote, kada je trebao biti kod kuće, on bi zorom otišao s ekipom u lov ili pecanje.
Navečer bi ga prijatelji dovukli pred kuću i on bi jedva dopuzao do kreveta.
U početku je Katja to pomalo i tolerirala jer nije imala podršku ni od koga. No, kako je njihov sin Kruno rastao, dječak se sve više povlačio u sebe.
Kap koja je prelila čašu dosegla je vrhunac kada je Hrvoje trogodišnjega Krunu odveo na pecanje. Nakon cijelog dana boravka u hladnoj vodi, dječak je dobio upalu pluća.
Tri kritična dana Katja je sjedila uz bolesnički krevet svoga sinčića i molila za njegovo ozdravljenje. Hrvoje ju je čekao u bolničkom kafiću i pušio. Kao da se ne radi o njegovom djetetu!
Jednoga dana pri posjetu sinu, Katja sretne bolničkog svećenika i zatraži blagoslov za svoga bolesnog sina. Hrvoje je na vratima bjesnio i viknuo:
„Pa, neće valjda umrijeti!“
Svećenik je prišao dječaku i dao mu bolesničko pomazanje.
Već toga dana Kruno je počeo jesti i mladi roditelji su bili sretni što je dječak blizu ozdravljenju. Katja je na izlasku iz posjete navratila u bolničku kapelicu i zahvalila Bogu jer je njeno dijete dobro.
Ali kada se vratila kući, zlo i naopako! Hrvoje poziva svoje prijatelje i zajedno piju dugo u noć. Katja dugo plače u svojoj sobi.
„Što je potrebno da se Hrvoje promijeni i da bude dobar muž i otac?“ pitala se Katja.
Sutradan Katja navrati do svojih roditelja i tiho im se izjada. Sve im je rekla, a njena joj je majka kazala da će u nedjelju doći k njima i razgovarati.
Te nedjelje Katja je spremala ručak i promatrala svoga supruga koji se protezao na kauču jer se još nije oporavio od prošle noći.
„Hrvoje, kada ćeš se promijeniti?“upitala je Katja i vidjela da se njen mladi suprug čudi ovom njenom pitanju.
Te nedjelje njih dvoje su pričali više nego u cijelom dosadašnjem braku, a kada su došli njeni roditelji, Hrvoje nije otišao u birtiju nego se igrao s Krunom.
Idućih dana Katja je s Hrvojem često vodila razgovore i ponovo su postali bliski.
Nakon ove životne ispovijesti sjetila se ja priče moje bake koja glasi ovako:
Isus je sreo pastiricu i pitao je da mu pokaže put. Ona mu nogom pokaže smjer i ne pokuša se ustati s kamena na kojem je sjedila. Isus nastavi put i sretne jednog mladića koji ga odvede do mjesta u koje je Isus putovao sa svetim Petrom. Kada su se rastali s ljubaznim mladićem, Isus reče svetom Petru da će onaj mladić i ona pastirica biti dobar par.
Sveti Petar se jako začudio i pitao Isusa zašto tako misli. Isus mu je objasnio da se različitosti dopunjuju. Da nije tako, bilo bi dosadno.
Danas Katja i Hrvoje žive svoj brak dan po dan. Pokušavaju ispraviti sve što su nekada propustili. Imaju jedno drugo, i međusobno se nadopunjuju u svojim različitostima.