Nada Vučičić
ti divna moja koja umije da plače
nad ranjenom pticom i tužnom pričom
ti moja ranjena ptico
ti moja tužna pričo
gdje da te sakrijem
pred najezdom zloće
u koje naručje da te spustim
i strah ne osjetim da bit će tvrdo
za mekoću tvoje duše
za oči boje svitanja
što sunce čeznu
dok sa šuma se podiže magla
u koji vlak da te smjestim
a da vodi u sigurnu daljinu
gdje gnijezde se golubovi
i bijeli konji slobodno njište
ti moja divna hrabra
lomljiva kao staklo
gdje da te skrijem
pred najezdom skakavaca
i kako da zasadim suncokrete
na poljima uništenim
poslije njihove najezde
a da se smiju tvojim smijehom
ti moja divna ranjena životom
razapeta pod strehom nepostojeće kuće
kako da ti ispjevam uspavanku
kad tvoj je plač kiša nad gradom
i blistaju samo ulice
oprane kišom
slika: Nada Vučičić
