piše: Dragica Trumbetaš
Što je to ostalo od Hrvatske nakon jučerašnje izjave ministra Ćorića?
Ministar Ćorić koji zarastao u bradu pokušava svojem izgledu dati zastrašujuću notu, mada je dovoljno strašno to što govori, sazvao je presicu na kojoj je s ciničnim osmjehom u kutu usana, jasno poručio: Nema hrvatske nafte, nema hrvatske vode, nema hrvatske plaže ni hotela!
Neki dan su novine objavile da vlasnik zemljišta ne može nikome prodati svoju zemlju, ako ju ne ponudi državi.
Ni Turci ni Mađari u Hrvatskoj nisu svojatali prirodna bogatstva, sada nam ministar u Vladi javno poručuje da je hrvatska nafta prodana za mito, voda je u posjedu Rusa, šume nemilice siječemo da bi se moćnici bahatili, pola plodnih polja slavonskih, oru novi vlasnici Agrokora.
Gosp. iz Splita poručuje nam da je mirovinski fond potrošen, energetska kriza nam zavrće plinske ventile.
Banke u stranom vlasništvu odnose milijarde u svoje zemlje ostvarenog profita na račun dividende, a guverner HNB dobiva pola milijuna nagrade od strane zemlje za uspješnu suradnju.
Janaf 10 godina ne dobiva uporabnu dozvolu da bi naftu u Hrvatskoj mogao dopremiti do rafinerije u Rijeci.
Puno previše za jednu malu zemlju. Jedna mala skupina pohlepnika razbucala je blago naše zemlje koje se krilo ispod naših planina, uzelo nam izvore života, posjeklo nam izvorište kisika, rasprodalo plodnu zemlju, podijelilo strancima obalu našeg mora i potrošili nam štednju za starost.
Što je ostalo od one Franjine: “Imamo Hrvatsku”?
Strašan je to istup ministra u Vladi koji nije sagradio ništa, nije otvorio niti jednu tvornicu, niti jednu mesnicu, niti jednu farmu, nije otvorio niti jednu cestu, niti jedan kokošinjac, a na Pelješki most koji su napravili Kinezi, a novce dala EU, ugradili su opasnu rasvjetu zbog koje idu prijave u EU.
Taj ministar uzeo si je za pravo da obznani da od stoljeća sedmog pa do sada, nije bilo lošijeg gospodara od ovih sada.
Uz pomoć svih koji podržavaju tog ministra u toj vladi, ĐĐ ovaj tjedan odlazi u ruke Čeha, izbacuje male dioničare iz vlasništva i država podmiruje dug od 300 milijuna.
U energetskoj krizi plin prodajemo po 6 lipa uvozimo po 22,5 lipa od Mađara koji su vlasnici Mola.
Druge godine za nagradu Mađarske kandidat će biti ministar Ćorić, za nagradu Francuske ministar Banožić, druga nagrada od Francuza ide u ruke Frke Zvonimira plemenitog Petošića.
Ministar dr Beroš vodi zdravstvo koje ima najveću u smrtnost u svijetu, ministar Medved vodi ministarstvo koje nakon 30 god. poslije rata ima najveći svjetski porast branitelja, ministar Aladrović vodi mirovinski fond u kojem 700 000 umirovljenika ima mirovinu manju od praga siromaštva.
Ministar Horvat vodi ministarstvo graditeljstva, a u dvije godine nakon potresa nije izgradio niti jednu kuću, ministrica Vučković vodi poljoprivredu kojoj je srazmjer poticaja i proizvodnje na strani poticaja, ministrica turizma vodi turizam s tuđim hotelima i privatnim plažama.
Za kraj, ministar Marić napravio je rekord u zaduživanju od kada se Hrvatska spominje kao država.
Je li to mislio Franjo Tuđman kad je rekao: “Imamo Hrvatsku” ili su se ovi odmetnuli?
Neka mi oproste ministri čije zasluge nisam spomenula, teško je među svjetskim rekorderima odlučiti koji je najzaslužniji.
Hvala draga Vlado na svim vašim uspjesima, jako bi nas razveselili da se prestanete truditi, pa ne može ova mala zemlja biti baš prvak svega u svijetu.
Inventuru je napravio ministar Ćorić, nema veze s internetskim huškačkim talogom.
Svaki novi dan donosi nam saznanja o novom ubrzanju slobodnog pada koji vodi u pakao siromaštva sve većeg broja građana.
Paket obećanja da će biti bolje koji je poslan prije 30 godina, nije pronašao adrese i vrijeme je da odustanemo od nade da će ikada doći.
Bez promjene ovih na vlasti, nema nade ni paketa, ljudi koji trguju vodom, izvorom života, beskrupulozni su trgovci, kojima ništa nije sveto.
Moramo ih maknuti!