Maja Šiprak
Kako da mi snenoj kažeš zbogom
kad se poput samonikle puzavice
željne dodira
pletem tvojim mislima
osluškujem prepoznatljivu melodiju
izvan vremena i prostora
i želim ti pripadati
kao što kap pripada kiši
kako da mi snenoj kažeš zbogom
kad roj neizgovorenih riječi sahne u grlu
zaustavlja dah
a misao prosipa sate
kao latice ruža ubranih bez strasti
kako da mi snenoj kažeš zbogom
dok umirem u postelji
neljubljenih usana
željnih tvojeg dodira
a nježnost poput gladne ptice
odlijeće iz očiju
tek u blues noćima
s cvijetom badema upletenim u kosu
susrećem te na drugom kraju žudnje
ali ruke su mi prekratke
a korak preumoran
da stignem do tebe
moja čežnjo