piše: Marija Juračić
Pokvarila sam ocjenu iz hrvatskog jezika bez svoje krivice. Profa na zamjeni je tražila da na ploču napišem jednu prostu rečenicu. Izbečila sam oči i nisam mogla vjerovati što ona traži od mene.
Sandro iz prve klupe se kliberio k’o mutav, a i ostali su se jedva suzdržavali da ne prasnu u smijeh.
Rekla sam profi da ja to ne mogu napisati, a ona mi je savjetovala da te rečenice što prije naučim, jer to je nešto najosnovnije što trebam znati.
Ispričala sam babi što mi se dogodilo i zbog čega mi je profa zapucala komad. Baba je odmah skužila o čemu se radi. Nazvala je razrednicu i objasnila da su se nekada rečenice dijelile na proste i složene, a sada su se termini promijenili pa se zovu jednostavne i složene. Starija profesorica nije na to mislila pa je zaključila da ja ne znam što su jednostavne rečenice.
Razrednica je obećala da će stvar ispraviti, ali je odmah iskoristila priliku da me tuži babi jer sam ja pokvarila i ocjenu iz matematike. Umjesto vrlo dobre ocjene, sada imam jedva dovoljan. Morala sam babi nešto izvrdati, da spasim džeparac za ovaj tjedan, pa sam se sjetila da sam na televiziji vidjela jednog našeg barbu političara koji je rekao da neće doći do dizanja cijena energenata, nego će doći samo do njihove korekcije.
Tako moja ocjena iz matiša nije pala na dvojku. Samo je došlo do njene korekcije.
Kad je baba čula moj odgovor, slegnula je ramenima i rekla da je sada potvrdila svoje mišljenje da mene treba upisati u onu određenu stranku u kojoj ću sa svojim izvrdavanjima napraviti zavidnu karijeru.
Stvarno smo jako domišljat narod, tko bi se sjetio nego mi. Kaži samo jednu riječ i riješena problematika.