tekst i foto: Slavica Jurčić
Danas sam tražila tišinu.
Krenula sam polaganim koracima prema svetoj Klari, ispred mene je išao moj vjerni pas Zagor.
Ni vjetar nije puhao.
Tišina se sakrila.
Nisam ju našla u suhoj travi.
Ipak šapnula mi je da je blizu.
Da ona je tu, nadomak nas samo se treba malo okrenuti.
Treba ju naći.
U sumrak dana, između otkucaja srca, tu se sakrila.
Lijepa je tišina, samo kratko traje.
Lako ju je naći, samo ju treba čuti, treba ju osjetiti.
O kako si lijepa, pomislila sam kada smo se srele.
Njene oči su poput neba u zalazak sunca.
Kosa poput vode što dotiče povjetarac.
Haljina joj je od latica trešnje.
Lijepa je tišina.
Kako se pojavila tako je i nestala, s prvim šušnjem lišća je prestala.
Ipak, znam, ponovno ćemo se sresti.
…
….
..