piše: Dragica Trumbetaš
Priče o dvostrukom oporezivanju dobile su prve dramatične rasplete. Ljudi koji su radili u Austriji najteže su pogođeni. Umjesto najavljenih mjera od 200 000 kuna koje bi privukle povratnike uslijediti će masovna brisanja državljanstva.
Još jednom se potvrdila uzrečica iz davnina: “ Ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose!”
Tragedija je veća što ovaj put Danajci nisu osvajači već Vlada koja bi morala skrbiti za građane.
S jedne strane Francuz rođen u Francuskoj drži se na sigurnom dok traje rat, dobiva posao u veleposlanstvu, pa onda doseli u Hrvatsku i dobije posao u uredu Vlade, dobije stan na korištenje uz smiješnu naknadu, kuća u vlasništvu ostaje za odmor, a s druge strane branitelj koji je zbog gubitka posla našao posao u Austriji, dovršio kuću za starost, sve novce koje je zaradio u Austriji uložio ovdje, dobio uplatnicu na porez, koliko gospodin iz Francuske za cijeli život neće platiti najamnine.
Suludo i krajnje opasno, igrati se tako sa životima ljudi. Priča iz jednog malenog slavonskog mjesta još dodaje soli na ranu.
Dvoje mladih, on vani, a ona ovdje radi deficitaran posao na određeno. Nakon pet godina, mladić sakupio novaca za početak zajedničkog života, namjera mu je sagraditi kuću.
Vratio se i započeo pripreme. Djevojci ističe ugovor na određeno rad, ali za svoj rad nikada nije dobila prigovor, smatra da je ugovor na neodređeno gotova stvar. Ugovor na neodređeno daje i mogućnost podizanja kredita potrebnog za samostalni život mladog para.
No kako to biva u Hrvatskoj ništa nije sigurno. I to selo ima svojeg lokalnog šerifa sa saborskom plaćom i dobrim telefonskim adresarom koji sređuje ili uništava živote ljudima.
Djevojka nije dobila posao, dobila ga je prijateljica vlasnika adresara s dobrim brojevima telefona. Ona je ostala zbog posla tamo gdje radila zbog utaje i muljanja.
Danas se ta prijateljica koja je muljala, a znala izabrati prijatelja, sprema na novi posao, a mladi par koji je želio graditi kuću i osnovati porodicu, oprašta se od rodbine i zajedno odlaze za Belgiju.
Autobus će danas nepovratno odvesti dvoje mladih koji su planirali svadbu i mislili uhvatiti se u koštac s problemima u Hrvatskoj, autobus suza i tuga rodbine.
Sigurno neće dvojiti oko državljanstva, mladić je uvjete stekao i zajedno će biti državljani države koja će mi nadomjestiti dom.
S druge strane država najavljuje novu kvotu uvoza radne snage. Uvoze se radnici iz još siromašnijih zemalja od nas i uz plaću kakvu imaju domaći radnici osiguraju im smještaj. Ruganje hrvatskim radnicima koji pokušavaju sami riješiti svoje režije i životne troškove, opterećeni ovrhama.
Na TV redaju se govornici koji su zabrinuti za umirovljenike zbog poskupljenja energenata. Mahom svi koji imaju plaćene troškove i grijanja i putovanja, ali i dobru i jeftinu hranu u saborskom restoranu.
Svi su dugogodišnji saborski zastupnici, nikada nisu javno izrazili bunt zašto su kod nas radničke plaće mizerija. Te radničke plaće stvorile su, uništile su jednu čitavu generaciju sadašnjih umirovljenika. Dok su ih oni zastupali, mirovine su se srozale sa 75% na 36% prosjeka plaće.
Danas gledamo licitaciju tko nudi više, u novinama vijesti da je Saboru došao veliki račun za plin, a umirovljenici već nekoliko godina drže zavrnute ventile.
Jedina zajednička akcija kada se ujedinila oporba bila je kad se birao ravnatelj HTV. Ujedinili se zbog bojazni da će biti manje vidljivi, a nisu se ujedinili oko toga da ljudi ne budu gladni. Nisu se ujedinili oko toga da se dugovi za režije ne prodaju Agencijama pa bojkotirali Sabor na nekoliko mjeseci, premda i ne dobili plaću.
Solidarnost s radnicima ne pokazuje se u saborskom restoranu, gdje te dvori konobar s plaćom od 4,5000 kuna s mirovinom koja neće pokriti režije.
Solidarnost se pokazuje u bojkotu onih koji su prigrabili vlast, naši uživaju predlagati amandmane koje ovi na vlasti redom odbijaju.
Promjena naziva ulica neće napuniti niti jedan tanjur, ali će agenti iz Agencije za naplatu potraživanja maltretirati gladne ljude i nuditi im rješenja da vlastite domove stave na bubanj radi duga za grijanje u kući gdje su mala djeca, pa se grijati mora.
Agencije već imaju ciljane kupce tamo gdje se dobiva ogromna plaća, a posao je da se obuzda inflacija.
Naš Sabor pun je piromana, puštaju da se vatra rasplamsava, oni skupljaju značke uzornih vatrogasaca.
Dok se vrši licitacija tko da više, cijene su već preskočile ono što će država dati. Samo potpuni bojkot rada takve Vlade pod cijenom rizika gubljenja vlastite fotelje može donijeti nekakav rezultat.
Ovi vaši pokušaji da elitnom politikom kojom čuvate svoje privilegije rješavate problem siromaštva umirovljenika potpuno su isti braniteljskom statusu Minhen bojne.
Inflacija će prestati rasti do 15 04, građani neće imati čime kupovati kada plate režije. 950 000 građana već je na rubu siromaštva, poslije 15. 04.pasti će preko ruba i još će im se pridružiti barem 100 000 novih.
Naši supermarketi imat će pune frižidere pocrnjele piletine, ukiseljenog mlijeka, proklijalog krumpira, no i jaja će dobiti svoj specifični miris i postati upotrebljivo oružje zaprotiv boraca za očuvanje vlastitih fotelja.
Ovaj puta igra sa strpljivošću i siromaštvom građana privodi se kraju, paket u pripremi, koji će dobiti (zamislite) i umirovljenici bit će novo kukavičje jaje iz kojeg će se izlegnuti crni labud i odmah sletjeti pred Banske dvore i hrabro poremetiti idilu Dajanaca i njihovih darova s podmuklim namjera.