Ne kaže se uzalud: “svako zlo za neko dobro”!
piše: Žarko Delač
Vojna invazija Rusije na Ukrajinu očekivano je ujedinila praktički cijeli svijet, a osobito europske države, u snažnoj osudi i povlačenju mjera kako bi se sankcionirao ovaj grozan čin. Naravno, u svemu pa tako i u tome ima iznimaka ali one samo potvrđuju pravilo i nepobitnu činjenicu kako je riječ o razaranju i ubijanju nedužnih civila.
Iz ovog je slučaja sada definitivno jasno kako pristupanje Hrvatske NATO savezu znači u konačnici jamstvo mira i stabilnost, a cijena koju moramo platiti nemjerljiva je u odnosu na korist. Ovo je potrebno posebno naglasiti za jedan dio protivnika ulaska u NATO koji su okupljeni u raznorazne udruge, donedavno šarali grafite poput “NE NATO” ili “NATO ubojice”.
Nažalost, članovi ovih udruga danas su u Hrvatskoj na političkim funkcijama i to je ono što nas treba brinuti. Politička kratkovidnost i nezrelost uzrokovana ideološkim sljepilom i povođenje za mondenim društvenim pojavama karakteristika su dobrog dijela novokomponiranih hrvatskih političkih aktivista.
Da je ovakav trend štetan za politički život i budućnost naroda ponovno možemo vidjeti na primjeru Ukrajine koju u obrani predvode predsjednik Zelenskij i braća Kličko. Dapače i povijesni politički preokreti u Njemačkoj i Švicarskoj idu tome u prilog uz zaključak kako se to dogodilo tek nakon ukrajinskog scenarija.
Zbog toga je u narednom periodu za očekivati kako će političke vode u Hrvatskoj ali i Europi donositi čvrste i nedvosmislene odluke, bez politikantskih igara i ugađanja raznoraznim lobijima. Interes pojedine nacije i države mora biti i biti će u prvom planu, a to je prilika i da se kod nas raskine s ostacima socijalističkog razmišljanja i ponašanja obilježenog osobnom materijalnom koristi.
Možda nekome to čudno zvuci ali činjenica je kako se i u prethodnom uređenju otimalo. možda čak i više, ali o tome smo manje znali, a još manje mogli pričati. Stoga neka aktualna ukrajinska kriza, koja prijeti da se prelije i u svjetsku, bude opomena i pouka svima onima koji su na vlasti i poziciji moći da počnu razmišljati o kolektivnoj, a ne pojedinačnoj ugodi.
Ako se to ne dogodi i dalje ćemo biti zatočenici vlastitih pogrešaka i zabluda koje se reflektiraju između ostalog i u poraznoj činjenici da je Bugarska jedina EU država koja ima manji BDP od nas. Stoga se sa sjetom prisjećamo poljskih i mađarskih državljana koji su s trabantima dolazili na Jadran i u povratku prodavali stvari kako bi imali za gorivo. Naime, danas se voze u mercedesima i sličnim luksuznim vozilima na kojima ne da im zavidimo, već u praksi promatramo kako nas očigledno gospodarski i ekonomski prestižu.