piše: Žarko Delač
Medijskom promocijom predstavnika radničke fronte nastavljeno je usitnjavanje hrvatske političke scene prije parlamentarnih izbora.
Zasićenost dosadašnjom politikom i osobama, svakim je danim sve veća i veća. Stoga se svakodnevno pojavljuju nove inicijative, ideje i političke platforme koje nastoje ugrabiti svoj dio kolača.
Pritom je interesantno da se, malo pomalo, politika okreće prema interesnim skupinama, što u konačnici nije demokratski opravdano. Teško da će Živi zid zastupati interese ostalih, osim ovršenih i deložiranih, ORAH zelenih, ili Radnička fronta obespravljenih radnika. S druge strane, bujaju i nezavisne liste koje u svom samom korijenu zavaravaju birače.
Naime, mislim kako je apsurdno u politici biti nezavisan, obzirom da politik asvakodnevno ovisi o društvenim kretanjima, situaciji na terenu, volji birača i članova ili simpatizera.
No, nije samo kod nas došlo do odmaka od aktualnih političkih kretanja, već je slična situacija i u ostalim dijelovima Europe.
Ekonomska kriza i terorističke prijetnje učinile su svoje te utjecale na politička zbivanja. Trend borbe protiv bankarskih sustava, porezne presije i vladara iz sjene, sve je izraženiji i prijeti reolucionarnim promjenama.
Rekli bismo ništa novo, jer svakih se nekoliko desetljeća situacija ponavlja.
Hoće li naše političke snage, a koje na to računaju, uspjeti okupiti na tom tragu svoje istomišljenike vrlo je upitno. Pokazao je to i primjer ORAH-a koji čim se izađe iz okvira ekologije i održivog razvoja, pokazuje nejedinstvo.
Uske interesne skupine i kohezivni faktori ipak nisu dovoljno čvrsti da predstavljaju politički i stranački rad. Ipak, u svemu tome treba biti i pomalo ideoloških primjesa.
Možda je jedina snaga koja to može izbjeći, umirovljenička opcija. Stranka umirovljenika okuplja disciplinirano i zrelo biračko tijelo te samim time zasigurno može predstavljati snažniji politički faktor. Stoga nije čudno da su i mnoge stranke osnovale svoje umirovljeničke podružnice s ciljem razbijanja ove političke snage. No, okrupnjavanjem i suradnjom s udrugama to doista može biti relevantna i realna politička snaga.
Sličan je slučaj i u Europi gdje u 17 država postoje stranke umirovljenika. Uz to, u tijeku je njihovo zbližavanje i zajedničko organiziranje kako bi, razmjenjujući iskustva i programe, ojačali svoj utjecaj i pozicije.
Dakle, imajući u vidu aktualna politička zbivanja, zasigurno nam slijedi vrlo interesantna predizborna godina i izbori od kojih svi puno očekujemo.
Nadam se samo, da i ovog puta nećemo ostati razočarani!