piše: Marija Juračić
Nikada nisam čula da moja baba nekoga ogovara, ali kada je politika u pitanju… stvar se mijenja.
Čini se da su joj dosadili domaći političari, čak i kada spominju da se jednoj ministrici prijeti da će biti krvi do koljena, jer krv teče rubom Europe, a salonski političari, kako ih ona zove, opet previše sastanče. Nije oduševljena njima.
Kaže da pravi političari moraju biti kao majstori šaha. Moraju gledati nekoliko poteza unaprijed. I ne smiju popuštati navijanju kibicera. Nije ih narod odabrao da uvijek rade po volji naroda, nego da rade za dobro naroda.
Baba sipa primjedbe na račun tih salonskih političara zbog stupnjevanja njihovih sankcija Rusiji. Kaže da iza svakog rata stoji materijalni interes, ali svi agresori uvijek prvo nađu razlog za svoju agresiju, jer samo dobro obrazložena ideologija može nadahnuti vojnika na ratištu. Bilo je tako u svim ratovima, pa je i danas tako. Netko pametan i bezdušan povukao je konce, a marionete su zaplesale. Putin je našao izgovor u oslobađanju Rusa od nacizma. Upravo je jučer ubio malog nacistu koji nije imao ni jedanaest mjeseci.
Baba napominje da bi blokada imovine ruskih tajkuna mogla biti novi izgovor za širenje rata zbog oslobađanja ruskog blokiranog vlasništva. Ljuti je ta priča oko ruskog plina. Kaže da je to isto kao da daš nasilniku šolde da kupi toljagu kojom će te odalamiti po glavi. Baba u svemu vidi veliku igru kapitala.
Brzi i Žestoki se sastaju, donose odluke, a dron pada na Zagreb. Na rubu Europske unije gube se životi, događa se veliki egzodus, a Brzi i Žestoki reagiraju brzo i žestoko. Baba kaže da je bedastoća blokirati firme ruskih vlasnika ako njihov kapital ostaje u državi, ako ne odlazi u Rusiju, kao što odlazi silna lova za ruski plin. Tako se također sjedi na dvije stolice.
No, postoji i nešto gore od toga. Ako je istina da je neka filharmonija zbog rata u Ukrajini skinula s repertoara Čajkovskog, baba kaže da je to krajnji idiotizam. Upravo bi trebalo postupiti obrnuto… svirati Čajkovskog da se vidi da između Putina i ruskog naroda ne povlačimo znak jednakosti. Po istoj logici trebalo bi onda ukinuti Lomonosova, Mandelejeva, ne čitati Borisa Pasternaka, začepiti uši kada svira Larina pjesma. Hrvatske škole pohađaju i ukrajinska i ruska djeca. Osjetljivo je to stanje koje se ne rješava mahanjem zastavama, već razgovorima… razgovorima i odvajanjem zločinca od običnog čovjeka.