piše: Dragica Trumbetaš
U ovom turbulentnom vremenu zaboravili smo kako je malo potrebno da budemo sretni.
Pod opsadom loših vijesti koje nam dolaze iz svijeta dan može popraviti šarena ptica na balkonu, novi pupoljak orhideje na prozoru, a najbolji su iznenadni susreti s dragim ljudima.
Kada prijatelja gledate iz daleka, radost iznenada krene iz srca penje se do očiju koje se smiješe.
Cijelo tijelo obuzme toplina uzbuđenja dok prepoznajete drage konture lica kojega nosite u sijećanju.
Slika dobiva konture, bore nastale u međuvremenu se brišu, vrijeme poznanstva oživi.
Mnogo nam je dragih osoba otišlo u ove dvije protekle godine, no nalazimo ih u sjećanju na mjestima gdje smo zajedno bili, u malenom kafiću gdje ste pili zajedno kavu, sjetite se iznenada neke vaše tajne koju ste dijelili, pokreta ruke kako miješa kavu, trenutka kada ju prinosi ustima.
Sreća su lijepa sjećanja, a ako ste vodili neke zajedničke bitke dijelite i poslije rastanka izvojevanu pobjedu.
Sreća je i povratak na mjesto odrastanja, vidite sebe u nekom dvorištu s ranjenim koljenom, ljutnju bake kako tjera gusana koji je skrivio pad.
Svi ljudi morali trajno imati svoje mjesto uspomena na odrastanje.
Povratak u to doba vratio bi nas u vrijeme kada se
plakalo zbog izgubljene špekule, malene svađe s bratom, probušene lopte, majke koja je prekinula igru.
Kada život zareda godine, često nas dovodi pred zid, legenda kaže da uvijek postoje odškrinuta vrata.
Danas smo došli u takvo vrijeme da osjećamo krivnju, ako smo sretni. U svijetu bijesni rat, ljudi ginu i opet odlaze i bježe iz svoje domovine.
Beskrajne kolone ljudi koji odlaze u nepoznato, na vijestima svaki dan nove prijetnje da će razaranja biti još jača. U tom metežu beskrajna sreća bio bi mir u toj nama nepoznatoj zemlji.
No ima ljudi koje ne dira ni sreća, ni strah, ni patnja drugih, do jučer bliskih i poznatih ljudi.
Ovih dana gledamo bogataše koji se sklanjaju od rata u turističke destinacije koje im omogućuje novac koji su stekli u zemlji gdje se ratuje.
Oni poznaju novac kao jedinu sreću no i mi smo kroz svoje ratove upoznali takve ljude, i jučer smo čitali o lažnom branitelju koji je lažirao svoj ratni put radi mirovine.
No najgora rečenica koja je rečena o ratu izašla je iz glave jednog našeg bivšeg ministra.
“Zapad ne smije izgubiti rat radi lošeg imidža.”
Strašno za čuti kako su nekim ljudima žrtve manje važne, na tisuće žrtava čovjek je potpuno zaboravio, a vodio je ministarstvo u našoj državi.
Kod nas ovih dana javnosti se priča o užasnim prijetnjama koje ljudi dobivaju radi novaca, ministrica koja se požalila pod povećalom, Plenković veli da su prijetnje bizarne, iz tog istog jata legu se samo opasne ptice.
Bizarno je i da milijun ljudi preživljava na rubu gladi, bizarno je da u 40% škola djeca nemaju novaca za topli obrok.
Bizarno je da ljude izbacuju iz vlastitih kuća koje onda kupuju državni službenici, bizarno je da Frka ima podrum za knjige za kojeg nikada nije ništa platio, a u Hrvatskoj je prošle godine bilo iskopčano 28 000 potrošača iz struje jer nisu mogli platiti račun.
Bizarno je da analitičari predviđaju da će Plenković radi svojih dobrih referenca smijeniti ministricu koja se požalila na prijetnje, on nikada nije tako nazvao niti jedan lopovluk u državi i od strane svojih ministra.
Danci su najsretnija nacija, iako su ljeta kratka svjetlost je drugačije raspoređena, sretnima ih čini empatija prema drugim ljudima, mi nismo sretna nacija jer smo dozvolili da nas vode ljudi koja je novac jedino božanstvo, a u zgrtanju novaca ne bira se oružje i način.
Ljudi koji u životu samo imaju novac ne mogu donijeti sreću nikome, često i porodice stradavaju zbog toga, zlo koje iz tog proizlazi dostigne ih kad, tad.
Starost je kao uspon na planinu, kad se popnete do vrha, bole vas koljena, ali imate jasan pogled na prijeđenu stazu.
Ako na toj stazi vidite puno prijatelja, vi ste sretan čovjek, ako uz to primijetite ptičicu na grani i poslušate njezin cvrkut, za ničim ne treba žaliti. Vrijeme je sačuvalo vašu nevinost i učinilo vas dobrim i sretnim čovjekom.