Igor Divković
Ja sam Anđa,
Anđelina,
otac mi je
Zeus lijep,
Hera majka,
život bajka,
ne za čet’ri,
već za pet.
More, zemlja,
nebo, zrak,
horizonti,
panorame,
ne vidje me
ljudsko oko,
nitko nije
čuo za me’.
Ja sam Anđa,
Anđelina,
uzak mi je
ovaj svijet.
Rođena sam
za nebesa,
ne za hodat’,
već za let.
More, zemlja,
nebo, zrak,
horizonti,
panorame,
ne vidje me
ljudsko oko,
nitko nije
čuo za me’.
Ja sam bella,
bellissima,
sv’jetli za me’
svemir taj.
Spavam danju,
letim noću,
kozmos mi je
zvijezda raj.
More, zemlja,
nebo, zrak,
horizonti,
panorame.
Ne spozna me
Aristotel.
Homer nema
pjesmu za me’.