stihovi: Nada Vučičić
foto: Edo Korjenić
oprostit će mi bol
kad snijeg se otopi
i tijelo se slomi
krhkost postojanja.
.
Oprostit će mi ljubav
neznanje zavodljivosti
kišnost jastuka praznih
dubine mora nespokoja.
Oprostit će mi oči slijepost
pomiješanu s maglom
u klupko neraspleteno
upleteno u kosi..
Uvijek na rubu zelena polja,
uvijek na dohvat vjetra
niz litice strme do dubine
oprostit će mi uzaludnost.
I gladnost usta za zrnom spokoja
srce na polutke svijeta razlomljeno
oprostit će mi jednom prsti
sve izgubljeno
