Nada Vučičić
Sanjala sam smrt
umor i beznađe
netko je govorio o lijepoj starosti
neki već sasvim stari ljudi, umorni od sjećanja
.
Smrt je slušala
je li razmišljala?
Predugu sekundu je gledala u mene
pa sam se prepala da će mi uzeti sjećanja
učiniti ih nevažnima kao prolaznost
izmoriti me već pri ustajanju
slomiti sitne kosti krila
ako ptica više ne budem
ako pjesma više ne budem
ako kaplja morska više ne budem
i zraka što kroz tamu nađe put
bit ću njena
o bože gdje da posakrivam sve što je utkano u mene
kada me Smrt povede sa sobom.