Igor Divković
(Splitu, uz Dan grada 7. svibnja 2022.)
Il’ gledao sa Kozjaka,
il’ s Mosora,
s Brača,
Šolte,
uvik vidiš
oni zvonik,
onu rivu,
one volte…
Il’ slušao
sa Marjana,
il’ slušao
od Podstrane,
uvik čuješ
onu klapu,
onu pismu
Moja Ane…
Il’ po moru,
il’ po kraju,
il’ po jugu,
il’ po buri,
polako se,
uvik, žuri,
svome svitu,
svome Splitu…